Čedo Prodić zarobljen je u Derventi 1992. godine u naselju Čardak gdje je preživio torturu muslimanskih i hrvatskih snaga, piše Centralni portal.
Psihički i fizički je maltretiran, a najteže je, kaže, bilo izdržati mučenja iza kojih stoji ozloglašena Azra Bašić, koja je tek nakon trinaest godina osuđena zbog ratnih zločina koje je počinila.
– Opkolili su nas sa svih strana i počeli pucati tako da smo se morali predati. Komšija je pokušao pobjeći i oni su ga odmah ubili. Uplašili smo se i odustali od bježanja, jer nam je postalo jasno da će nas pobiti, započinje priču bivši logoraš Čedo Prodić.
Prisjeća se da su ih sve postrojili uz zid, a da su nekima pucali u noge.
– Sjećam se jednog Majstorovića u koga su pucali i metak mu je prošao kroz nogu. Bilo je dosta ranjenih ali nikoga tada nisu ubili, nastavio je Čedo priču ekskluzivno za “Centralni portal”.
Prema njegovim riječima, isti dan su ih odveli u Dom vojske (JNA) gdje je bio formiran Glavni logor. Prodić kaže da je bilo dvadesetak zarobljenih, a među njima su bile i žene nad kojima su sprovodili stravične torture.
– Po povratku s fronta, vojnici su dolazili kod nas. Tukli su nas, mučili, maltretirali. Mučenja i torture su bile još veće ukoliko bi neko od njihovih nastradao. Tjerali su nas da jedemo so, novac. Bili smo i po tri dana bez vode i hrane, a neki su od batina i neizdrživih bolova gubili svijest.
Jedanput su me toliko tukli da mi je pao mrak na oči, a iza mene je bio radijator, gdje sam se uhvatio i pao kraj njega. Kad sam došao sebi, vidio sam ženu koja je izgledala kao muškarac. Nisam znao odmah o kome se radi. Predstavila se kao Azra iz riječke brigade, a onda je uslijedilo ispitivanje i iživljavanje nad logorašima, priča Prodić.
Tvrdi kako je ona bila nemilosrdna prema njemu, ali i ostalim logorašima, te da ih je mučila na razne načine. Na njeno maltretiranje jedino je reagovao Blagoje Đuraš koji je zbog toga izgubio život.
– Neće ničija sijati do zore pa neće ni vaša, rekao je Blagoja Azri što ga je koštalo života. Azra ga je tada zaklala pred svim logorašima.
– Kako bi nas dodatno zastrašili, ostavili bi nečiju odrubljenu glavu na stolu koja bi tako stajala danima. Azra nas je mučila, tukla, tjerala da bosi hodamo po staklu, da ližemo krv sa čizama kao i sa tijela Blagoja Đuraša koga je zaklala. Odvedeni smo u podrum, koji je bio sprat ili dva pod zemljom. Bila je užasno hladno. Nije bilo svjetla, vrata su bila željezna, nekad su donosili svijeću da gori. Izvodili su nas i skidali gole, tukli, mučili, iživljavali se. Najgore je bilo kada se po noći vrate pijani. Nismo ni svjesni šta se čovjek može da preživi, prisjeća se Prodić.
Naveo je da su morali gledati u pod dok se Azra iživljavala nad logorašima, a ukoliko je ne bi poslušali uslijedila bi teška kazna.
– Nakon logora u Domu vojske utovarili su nas u kamion i tad sam mislio da je gotovo, da će nas pobiti. Dovezli su nas u logor ‘Rabić’ koje je bilo vojno skladište ukopano u zemlji i tu smo proveli oko 40 dana, kazao je Prodić.
Prisjeća se da mu je najgore bilo u Silosima gdje je proveo dvije sedmice i dva dana u Žeravcu u kamionu.
– Udari ludilo u glavu, neko bjesnilo, ne znaš šta ćeš od muke, a niko te ne udara. Psihički te uništava vrućina, ubi te, ne znam kako smo to izdržali, nastavlja priču Prodić.
Poslije su, kaže, prebačeni u logor “Tulek” u Brodu gdje je trpio ogromne bolove jer su mu sjekli uši kliještima.
– Mučili su me, tukli, a pred razmjenu su se najviše iživljavali. Ivica Vrdoljak zvani Geza je za to svoje zlodjelo odgovarao i pred sudom, priča Prodić i dodaje da je sve te strahote morao više puta ispričati tokom suđenja ratnim zločincima.
Jedan događaj je posebno uticao na Prodića i njegovo zdravlje.
– Gurnuli bi nam konopac u usta i natjerali nas da ga stisnemo zubima. Onda bi nas tako vodili kao pse. Naglo trgnu konopac i iščupaju vilicu. Posljedice torture su ostale do danas, kaže Prodić.
Rekao je da je konačno izvršena razmjena u Brodu.
– Za nas šest-sedam došla su dva autobusa vojske. Oni fino obučeni, sa torbama, niko nije povrijeđen, čak jedu štrudlu, a mi živi mrtvaci, izmučeni, poluživi, sve je to narod vidio. I oni su bili u logoru, čak se sjećam scene kada sam zamolio gospođu da mi malo otkine štrudle i tad mi je gospođa dala čitavu štrudlu, zaključio je Prodić.
Za zločine počinjene nad derventskim Srbima osumnjičena su 253 lica, a Azra Bašić dobila je 14 godina zatvora, dok je Ivica Vrdoljak zvani Geza osuđen na pet godina zatvora.
Prema izjavama svjedoka koji su preživjeli torturu, broj pobijenih Srba još uvijek je nepoznat.
