Samostalna muslimanska jedinica „Meša Selimović“ je bila jedinica u sastavu 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske sa sjedištem u Derventi.
Jedinica je formirana u avgustu 1992. godine u selu Kulina na inicijativu Ismeta Đuherića, rezervnog kapetana JNA, a uz pomoć generala Boška Kelečevića i tadašnjeg pukovnika Slavka Lisice, komandanta Taktičke grupe 3 VRS.
Bila je veličine čete i brojala oko 120 ljudi, uglavnom muslimana, uz određeni broj Hrvata i Srba i bila je poznata pod imenom – četa „Meša Selimović“.
Prelaskom preko rijeke Save jedinica HVO-a u Posavinu marta 1992. Godine uslijedile su blokirale gradskih centara, te otpočeli su prvi organizovani zločini, zatvaranja i torture u logorima. Kako je ocijenio nekadašnji predsednik HDZ u BiH Stjepan Kljuić, tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i drugi rukovodioci u Zagrebu htjeli da prebace težište rata u Bosnu pod svaku cijenu.
Borbe u Derventi su trajale tokom čitavog ljeta 1992. godine, a nakon što je 4. jula srpska vojska zauzela administrativni centar, nastavljene su sve do početka oktobra kada su jedinice HVO-a poražene i ispraćene sa druge strane Save.
Ova jedinica je dala svoj doprinos u borbama na području Broda, Dervente, Doboja i Teslića.
Jedinicom je do januara 1993. komandovao kapetan Ismet Đuherić, nakon čega se demobilisao. Na komandnom mjestu zamijenio ga je Nusret Dizdarević koji je nastavio voditi jedinicu sve do kraja rata. Najveći dio pripadnika ove nekadašnje jedinice i danas živi u Brodu, Derventi i Prnjavoru.
Dizdarević, potpukovnik Vojske Republike Srpske, je preminuo 2018. u svojoj 68. godini.
Ismet Đuherić je Sijekovčanin, iako nije rođen u ovom selu. “Državljanstvo Sijekovca” je, kaže, stekao kada se oženio svojom suprugom Hanumicom, lijepom kćerkom mjesnog berberina. Završio je, kao mladić, čuvenu Školu rezervnih oficira u Bileći. Rat ga je zatekao u činu rezervnog kapetana.
Kad se počelo zveckati oružjem, mnogi Sijekovčani i Brođani, pa i Srbi, pobjegli u inostrastvo, da izbjegnu rat. Ismet nije bježao, mada je bolje nego iko od njegovih komšija znao šta se sprema.
– Ja sam bio za sve zadužen u Mjesnoj zajednici, radili smo, moja ekipa i ja za dobrobit svih stanovnika sela. Pokušavao sam da se organizujemo, da stanemo na put ološu i kriminalcima, nije išlo. Dok se ološ naoružavao, drugi Sijakovčani nisu bili zainteresovani, nisu ozbiljno shvatali situaciju, priča Ismet za medije prije nekoliko godina.
Đuherići su kuću, poslije rata, doslovno, digli iz pepela. Jer, njihova se kuća u martu 1992. prva našla na udaru HOS-ovaca i muslimanskih paravojnika.
– Početak sukoba me zatekao u mojoj kući. Dežurali smo na smjenu, supruga, djeca i ja. Do kombinovanog napada paravojski Hrvata i muslimana, došlo je nakon što je HOS iz Hrvatske prešao preko Save. Za to su odgovorni Ante Prkačin i Nijaz Čaušević zvani Medo, govori, oficirski odsječno, Ismet Đuherić, koji je penzionisan u činu rezervnog potpukovnika Vojske RS.
Znao je, kaže, da su u Sijekovcu, kad je HOS banuo u Brod, već bile formirane Zelene beretke.
Kuću Ismeta Đureća napali su 5. marta, 20 dana prije masakra nad komšijama Srbima. Ismet je znao da su on i njegova porodica u opasnosti. Kad se zakuvalo, zvali su ga iz SDA da “preuzme komandu” nad njihovim paravojnom jedinicom. Odbio je.
Ismet je, nakon napada, otišao u kasarnu u Derventi i kao rezervni oficir se stavio na raspolaganje svojoj vojci – Jugoslovenskoj narodnoj armiji.
Vodio je svoje saborce do 1993. godine, kada je raspoređen u Rafineriju Brod, na radnu obavezu, a uz to je vodio I “rafinerijsku jedinicu”, radnički bataljon, koji je povremeno “čuvao liniju”.
Tako je dočekao i kraj rata, a potom i penziju. Ostao je u svom Sijekovcu. Ostao je i politički aktivan, bio je predsjednik Skupštine opštine Bord, a godinama je predsjednik Mjesne zajednice u Sijekovcu. Bio je član Socijalističke partije.
Bio je i ostao, kaže, ljevičar i Jugosloven.
– Jugoslavije više nema, ali ja imam pravo da budem što hoću i da žalim za svojom Jugom. Danas sam za Republiku Srpsku. A i za BiH sam, ako tako mora. Volio bih da Republika Srpske stekne veći stepen samostalnosti, kaže Ismet, prepuštajući zasluge za naziv čete generalu Lisici.
Derventa Cafe/Agencije
