Duga je priča na temu da li umjetnik može da živi od umjetnosti, a pravi bi odgovor bio – i može i ne može, baš kao i u bilo kojoj drugoj profesiji. I novinar ako ne radi gladuje, pa tako i umjetnik mora da radi i stvara da bi živio, kaže u razgovoru za “Nezavisne novine” Vujadin Malešević, akademski slikar iz Dervente.
Ovaj talentovani umjetnik napravio je u svojoj kući atelje, gdje je izradio bezbroj slika i grafika, a okušao se i u vajarstvu. Nedavno je završio impozantnu skulpturu, visoku oko dva metra i 80 centimetara, koja je posvećena svim majkama, po narudžbi igumana manastira Osovica, gdje će i biti izložena.
– Iako sam i na fakultetu imao dodira sa vajarstvom, moj poseban ulazak u ovu vrstu umjetnosti krenuo je kada mi je stigla narudžba od Gordane Asentić, direktorice Srednjoškolskog centra ‘Mihajlo Pupin’, koja je željela da napravim bistu naučnika po kome škola i nosi ime. Izgleda da je bilo suđeno da se ovim bavim jer su mi se nakon toga obratili i stanovnici prnjavorskog sela Gornji Smrtići, pa sam za njih napravio biste komandanata Motajičke četničke brigade: kapetana Vlade Vinčića i njegovog brata Miloša. To su značajni ljudi tog kraja i na ovaj način je ovjekovječeno narodno pamćenje, kaže Malešević i dodaje da se tako obreo u svijetu vajarstva, i da je to zasad njegov kompletan vajarski opus, ne računajući bistu koju je uradio kao student prije 25 godina.
Malešević iza sebe ima godine iskustva i rada u derventskim osnovnim školama, trenutno je zaposlen u Osnovnoj školi “19. april” u gradu na Ukrini i za sebe kroz osmijeh kaže da je likovni pedagog.
– Nisam brojao, ali mislim da je jedno šest ili sedam bivših đaka krenulo mojim stopama i sada su akademski slikari. I ja sam se za umjetnost zainteresovao u osnovnoj i srednjoj školi, tako da sam poslije rata upisao tek osnovanu banjalučku Akademiju umjetnosti i prva sam poslijeratna generacija ove ustanove. Svi mi koji se bavimo umjetnošću bilo koje vrste težimo da ostavimo djela koja nas oslikavaju i koja će da žive i poslije nas, da imaju pravu vrijednost, smatra Malešević.
Dodaje da već godinama stvara slike i radove po narudžbama, koje i ne daju veliki prostor za želje i afinitete slikara, ali da umjetnik i nesvjesno, kada udovoljava potrebama i željama mušterija, ipak ostavi svoj originalni pečat.
– San svakog umjetnika je da stvara svoje djelo, originalnu poetiku i ima stil koji preferira. Iskreno, nisam znao da ću se početi baviti vajarstvom, čak sam i druge ljude predlagao za ove projekte, ali moje mušterije su u mene imale povjerenja i sada me zovu i za vajarske poslove. Baš kao što i planinari imaju svoj cilj, svoj Mont Everest, tako je i skulptura majke koju sam nedavno završio za igumana manastira Osovica moj najveći projekt, doktorska disertacija, ako tako mogu reći.
Moja porodica živi blizu manastira, tamo sam odrastao i taj manastir osjećam kao svoj, naš, blizak srcu, gdje sam i sada često. Radio sam za njih i jednu malo veću sliku pa su se zato meni i obratili za ovaj projekt, koji je sa moje strane završen, i u fazi je livenja, objašnjava Malešević.
Dodaje da je ova skulptura za njega u svakom smislu posebna i posvećena je svim majkama koje su kroz istoriju uspješno izvele svoje potomstvo, i pored teškog gubitka i pogibije muževa.
– Glina je osnovni materijal korišten za ovu skulpturu i ona je polazni korak koji prethodi trajnim materijalima, a u ovom slučaju to će biti bronza. Model od gline je osnova za dalji rad, a ja volim reći da je za ovu skulpturu utrošena oko tona gline. Majstori iz livnice su uzeli ‘negativ’ sa modela i u svojoj radionici će izvršiti livenje, kaže Malešević.
Ističe da u svom ateljeu nije mogao raditi na skulpturama pa je vajarska djela stvarao u ateljeu u OŠ “Nikola Tesla”, koja čeka renoviranje.
– Svoj dio rada na skulpturi majke sam završio, a sad je na livnici kada će biti završena, u skladu sa njihovim obavezama i ugovorom. Iako nisam ni tražio da se bavim vajarstvom, ipak mi je drago. Bio je ovo izazov za mene, svemu sam posvetio još veću pažnju i opreznost, i dao sam maksimum u datom trenutku, zaključio je Malešević.
Nezavisne novine
