Selo Cerani, kako i sam naziv kaže, ime je dobilo po cerovim i hrastovim šumama koje su karakteristične za to područje. Prema predanjima, selo je nastalo prije oko dva vijeka, a prvi su kraj bogat šumom, u potrazi za plodnim zemljištem, krčiti počeli Popovići ili Vukičevići. Selo se uglavnom prostire na području od Provalije, duž lijeve strane glavnog puta, sve do Osinje, uz manji dio koji se naslanja na susjedni Drijen. Gornji Cerani pripadaju mjesnoj zajednici Osinja, mada postoje neke neformalne inicijative da se ovo selo, zajedno sa Donjim Ceranima, spoje u jednu organizacionu jedinicu.
– Kada je u pitanju sam naziv, predanja su vjerovatno tačna, jer u ovom kraju je rijetkost neko drugo drvo osim cera. Selo i nema tako dugu istoriju, a prvi mještani ovdje su se doseljavali iz Crne Gore, kaže mještanin Slađan Katanić.
Cerani danas broje oko 300 domaćinstava i upravo je odliv stanovništva najveći problem.
– Uglavnom se radi o starijim osobama, koji još uvijek održavaju svoja ognjišta, ali to dugoročno nije održivo. Ako se iz Bišnje, udaljene nekoliko kilometara od centra, stanovnici sele u grad, za ovaj kraj to nije ni čudno. U našem šoru ima svega pet mlađih ljudi, iako to nije karakteristično samo za Cerane, ističe Katanić najveći problem sela.
Infrastruktura nije na zavidnom nivou, smatra Katanić, a u današnje vrijeme uobičajena potreba je automobil, jer su i grad i škola i prodavnica postali daleki, iako su nekada većinu tih relacija ljudi prelazili pješke.
– Nemamo mljekaru, ni poštu, ni puteve, a naročito najmlađi nemaju mogućnost da vrijeme ispune sadržajima, jer je jedino igralište je u blizini škole. Prostorija nekadašnjeg Doma omladine danas je prodavnica, tako da se mještani okupljaju u Osinji, pojašnjava Katanić.
Put dužine šest kilometara, od seoske zadruge kroz šor Vukičevića, Katanića i Dejanovića, najveći je seoski pravac kojeg je potrebno asfaltirati. Iako je prvi kilometar završen, zajedničkim snagama mještana i opštine, više se nije našao u programima investiranja. Pored toga, ovogodišnjim Planom kapitalnih investicija predviđeno je 30 hiljada maraka za izgradnju puta do seoskog groblja.
– Mi smo groblje uredili, očistili, skinuli staru žičanu i postavili novu ogradu. Mještani su prikupili i svoj dio novca i realizacija može da počne, kaže Katanić, dodajući da će vodovod „Leksija“, koji je u izgradnji, zahvatiti istočni dio sela, ali da je ovaj kraj bogat vodom, pa tako da nije ni bilo značajnije inicijative seljana.
Cerančani se najviše bave stočarstvom, ali zbog neuređenog tržišta, često se pojavljuju tržišni viškovi. Jedan od svijetlih privrednih primjera je preduzeće „Tehpro CNC“, koje je zadržalo dio omladine na selu, a slične projekte bi morala podržati čitava zajednica, dok bi priključkom na auto-put u Osinji, i Cerani mogli dobiti bar indirektnu korist, smatra Katanić. Selo će uskoro dobiti i solarnu elektranu, prvu na teritoriji opštine.
Mjesto na najvišem seoskom proplanku zauzela je crkva Pokrova presvete Bogorodice, čija je gradnja završena 2006. godine, pokraj koje je nedavno započeta izgradnja Svetosavskog doma. U neposrednoj blizini nalazi se i petorazredna seoska škola, istureno odjeljenje osinjske škole „Đorđo Panzalović“.
“Kapi zavičaja” o selu Cerani:
B. N. – Derventa Cafe
