Osamnaestogodišnja Isidora Čečavac, učenica četvrtog razreda Gimnazije, računarsko-informatičkog smjera Srednjoškolskog centra “Mihajlo Pupin” u Derventi, u slobodno vrijeme voli da pjeva, čita, bavi se snimanjem muzike, aktivna je u školi u raznim projektima, ali za razliku od svojih vršnjaka vodi i jednu veliku bitku, možda i onu najtežu, a to je bitka sa mislima i opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP).
Kako ova mlada djevojka ističe za “Nezavisne novine”, odlučila je da svoju borbu pretoči u pisanu riječ, te je tako nastala njena knjiga “Moj put borbe sa OKP-om”.
– Ovo je zasad prvobitni naslov, ali će vjerovatno doći do promjene. Ako sve bude po planu, knjiga bi trebalo da bude gotova krajem maja ili do sredine juna, priča Isidora i napominje da je prije nekoliko godina shvatila da ima problem i to kada je njeno stanje počelo da joj otežava život.
Prvi simptomi su bili učestalo pranje ruku više puta na dan, praćeni mučnim mislima.
– Ja opsesivno-kompulzivni poremećaj ne osjećam kao zdravstveni problem. Za mene je on stvarnost većeg broja ljudi, jer mnogo osoba ima OPK u manjoj ili većoj mjeri. Svako ima borbu sa vlastitim mislima i to nije ništa novo, a problem je u tome što to krijemo. Bacamo stvari pod tepih jer nas je sramota da priznamo da imamo problem i svoje svakodnevne borbe. I sama znam koliko je teško izaći na kraj sa vlastitim mislima, koliko misli nekad mogu da nas muče, da nam otežavaju život i koliko ima ljudi koji pate zbog toga, ne znajući način kako da se izbore s tim, priča Isidora.
Kako je istakla, odlučila je da progovori u javnosti o ovome, ne da sebe promoviše, nego da otkrije istinu koju mnogi ne žele da priznaju, a to je, kako je naglasila, da niko nije savršen.
– Željela sam na ovaj način da iznesem svoje iskustvo u nadi da će moja knjiga pomoći nekome ko se našao u sličnoj situaciji, da prihvati činjenicu da ima problem i da se nauči boriti s tim. Izlaz postoji, ali je potrebno mnogo truda i napora, jer to se ne može postići preko noći, objašnjava Isidora.
Prema njenim riječima, opsesivno-kompulzivni poremećaj je borba sa mislima, sa kompulzijama, da ih ne uradite, ali prije svega je to borba sa samim sobom.
– U početku sam mislila da radim nešto dobro za sebe, ali kasnije sam shvatila da se to okrenulo protiv mene. U razgovoru sa duhovnim licem rečeno mi je da vjerovatno imam OKP. Do tada nisam ni znala šta to znači, a kada sam saznala krenula sam da istražujem više o tome. Moj način borbe bio je duhovne prirode i tako sam željela da ostane, međutim, po nagovoru drugih pristala sam na stručnu pomoć, a to se desilo nekoliko sedmica nakon saznanja da imam opsesivno-kompulzivni poremećaj, prisjeća se Isidora i napominje da su joj roditelji i sestra najveća podrška.
– Ovaj problem je mnogo zastupljeniji nego što mi mislimo, ali o njemu se jako malo govori i smatram da je naše mentalno zdravlje ugroženo. Mene OKP sada ne ograničava u svakodnevnim aktivnostima i nadam se da će tako i ostati. Jedino što osjećam je umor nakon dugotrajne borbe. Naravno, opuštaju me muzika i razgovor sa članovima porodice koji su tu uvijek da me saslušaju i to je za mene odličan vid terapije, kaže ona.
Ističe da ima punu podršku prijatelja, koji su bili iznenađeni jer nisu na njoj primijetili da vodi borbu s ovim poremećajem.
– Moram da kažem da su me i profesori i cijela škola podržali i hvala im na tome. Pozivam i institucije da se kolektivno i više posvetimo očuvanju mentalnog zdravlja i da više govorimo o ovakvim temama. Apelovala bih na Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske da sugeriše školama da se na časovima govori o mentalnim problemima da bismo pomogli mladima. Velika pomoć bi u tome bila i predmet koji bi se bavio zaštitom mentalnog zdravlja, a nadam se da smo dovoljno svjesni ozbiljnosti problema. Ne smijemo se više praviti slijepi i mislim da je došlo vrijeme da konačno otvorimo oči, zaključila je Isidora.
Gordana Asentić, direktorica Srednjoškolskog centra “Mihajlo Pupin”, kazala je za “Nezavisne novine” da je Isidora nedavno u okviru “Projekta sedmica” održala pretpromociju knjige u školi i da je progovorila o problemima sa kojima se borila u toku svog odrastanja.
– Njena otvorenost, elokvencija, srdačnost i spremnost da pomogne drugima, sve nas, učenike i nastavnike, ostavila je bez teksta. Smatramo da će ovakav pristup i otvoreni razgovor pomoći mnogim mladim ljudima koji odrastaju u teškim vremenima, često bombardovani štetnim sadržajima po njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Takođe, ovo je poruka svima nama da više vodimo računa o našem mentalnom zdravlju i ponosni smo na našu Isidoru, kazala je Asentićeva.
Aleksandar Milić, banjalučki psiholog, objašnjava za “Nezavisne” da je opsesivno-kompulzivni poremećaj stanje mentalnog zdravlja, poznato i kao prinudne misli, i da kod osoba koje pate od ovog poremećaja izaziva opsesivne misli i ponavljajuće kompulzivne fizičke ili mentalne radnje koje prelaze u strepnju i panični strah.
– Ta obuzetost mislima koje su jako netrpeljive, nezgodne, zamaraju i pate prelaze u kompulzije i irealnost, koja muči ljude i to nije izolovani segment niti simptom. To je sastavni dio anksioznosti koji dovodi do pada vitalne i emocionalne snage i do poremećaja fizioloških procesa, te čovjek ima osjećaj da je obolio od nečega. Većina pacijenata koji su meni dostupni imaju sve te simptome: strepnju, patnju, strah i prinudne misli, objasnio je Milić.
