Javnosti je malo poznato da je svoj posljednji zajednički koncert, prije kratkotrajnog ponovnog okupljanja 2005. godine, kultni (mada ne pretjerano kvalitetan sastav) “Bijelo dugme” održalo baš u Derventi.
Na promotivnu turneju nakon izlaska albuma “Ćiribiribela” januara 1989. godine, uz Gorana Bregovića, Gorana Ivandića Ipeta, Lazu Ristovskog, Zorana Redžića i Alena Islamovića, putovao je hor, orkestar Feata Sejdića, operska pevačica Dubravka Zubović, Amila, Zu i Lidija kao prateći vokali.
Planirana spektakularna turneja sa horom i trubačkim orkestrom ipak je neslavno završila, uz nacionalističku atmosferu, u Derventi 15. marta 1989. godine. Nakon koncerta je pjevač Alen Islamović otputovao u rodni Bihać, s objašnjenjem da je bolestan, i turneja je prekinuta. Kasnije se pokazalo da je ovo bio posljednji koncert „Bijelog dugmeta“.
Goran Bregović, prisjećajući se tog perioda, rekao je da je tada prvi vidio nacionalizam na rok koncertima.
– Čovjek se teško snalazi u takvoj atmosferi. Kasnije će se, u toku rata, ljudi uvježbati, ali tada još niko nije bio spreman na to. Znaš, upaljena svjetla, a po dubini srpske zastave, hrvatske zastave… i, čuje se „Srbija, Srbija!“, „Hrvatska, Hrvatska!“… Niko nije bio spreman na to. Tako da sam ja jedva čekao da se završi ta turneja. Nije mi više prijalo. Ne zato što ja imam nešto protiv Srba ili Hrvata – jednostavno, nije mi prijalo to. Bio sam star, vjerovatno, ali nisam volio da imam takvu salu. Nisam nikad zamišljao „Bijelo dugme“ u takvoj sali. Onda… Sve je postalo agresivnije, znaš. I ljudi su nas voljeli agresivnije. Nekako je bilo sve već u zraku, opisao je Bregović.
Pjevač Alen Islamović otkrio je još više detalja o mučnim uslovima u kojima su radili čak i umjetnici.
– U Zagebu su predlagali da ne sviramo “Đurđevdan” i “Lijepu našu”, ali, Goran nije hteo da ih skine s repertoara. Onda su nas gađali petodinarkama, koje su mogle raseći lice. Ja sam govorio sebi: Alene, šetaj se ivicom bine, to je najsigurniji način da ta ne pogode. U Splitu je pored mene uleteo sifon, pao je Ipetu u doboš, rasturio bubnjeve, Ipe je ostao da svira samo na činelama. Pratilo nas je sto pedeset policajaca do kombija, a i kombi su gađali kamenicama. U Dubrovniku se sve ponovilo, izgleda da su ljudi našli načina kako da oteraju “Dugme” iz grada. Onda smo rešili da prekinemo turneju po Hrvatskoj i pređemo u Bosnu. Tamo nije bilo kao u Hrvatskoj, pa nam je to dalo slabašnu nadu, ali, svi smo i dalje bili nervozni, osećalo se šta će biti,
Na kraju “Tanjug” je 17. marta objavio saopštenje Republičke poslovnice kulturno-umetničke priredbe u Sarajevu da je dvomesečna turneja “Bijelog dugmeta” prekinuta “zbog iznenadne bolesti soliste Alena Islamovića (jaki bubrežni napadi)”.
Derventa Cafe
