Reportaže O Bezimenom jezeru u Osinji

O Bezimenom jezeru u Osinji

0

Sličnih jezera u ovom kraju nema, a stariji tvrde da je nastalo po legendi o djevojci koju su u davna vremena htjeli da udaju za momka koga nije voljela.

U derventskom selu Osinja, na samoj granici sa Gornjim Ceranima, kod kuća Markelića, smješteno je jezerce površine od oko sto kvadratnih metara. Nivo vode u jezeru je isti u svako doba godine.

Voda iz jezera nije za piće, ali mještani napajaju stoku. Ljeti, Jedva da se površina vode može vidjeti od biljnog pokrivača, rogoza i trave, kao i listova koji liče na lopoč. Po obali se prostiru razne vrste perunike i drugog raslinja, vrbe i slično.

Mještani kažu da jezero nema ime, a da su za njegovo nastajanje vezane mnogobrojne priče i legende. Koja je od njih tačna i najbliža istini, u selu ne mogu potvrditi.

Sličnih jezera u ovom kraju nema, a stariji tvrde da je nastalo po legendi o djevojci koju su, u davna vremena, htjeli da udaju za momka koga nije voljela.

Priča se da je djevojka pobjegla od mladoženje iz svatovske povorke kada je prolazila obližnjim putem jer se nije htjela udati za onoga koga nije voljela. Tu ju je čekao voljeni i zajedno su se dali u bijeg. Bježeći od potjere koja je krenula za njima, naišli su na vrtaču. Oboje, držeći se za ruke, skoče u nju i propadnu u dubinu zemlje. Kad su skočili, iz zemlje je šiknula voda i zatvorila vrtaču, pričaju mještani, koji često dolaze na obale jezera.

Kažu da se od tada priča da se na ovom mjestu stvorilo jezerce koje i sada postoji. Nikada niko nije znao kako su se dvoje mladih zvali, pa je tako jezerce ostalo bez imena.

Prije su djecu plašili ovim jezerom, da ne smiju prolaziti pored njega, jer će se onesvijestiti i pasti u vodu. Drugi su, opet, pričali da se na tom mjestu utopio neki seljak, pa se često dešavalo da se u obliku vukodlaka ukaže prolaznicima koji bi od straha oboljeli i nikad više ne bi se oporavili.

Ima i onih koji kažu da jezero nema ime zbog toga što kad se u njega zagledaš, zaboraviš svoje ime, i ko si, šta si, i odakle si došao, sve dok neko ne nađe i ne odvede te kući.

Stariji koji pamte davnašnje priče, vele da sve to nije dokazano, a ljudi pričaju savšta i ko zna šta im pada na pamet. Tu su odvjkada i ničeg se ne plaše, a radi se nekoj legendi, koja kruži i prepričava se u narodu, kako kome odgovara.

Savko Pećić Pesa

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here