Nakon što se 2007. godine, zajedno sa suprugom Nadom, vratio iz Italije, Radenko Vasić je započeo proizvodnju povrća u plastenicima.
Iako su oboje bili zaposleni i ispunjavali neophodne uslove za ostanak na Zapadu, presudila je želja za povratkom, za razliku od mnogih naših sugrađana. I dok se supruga vratila na posao u prosvjeti, Radenko se okrenuo plasteničkoj proizvodnji.
– Na početku je bilo prilično teško, dok sam ovladao potrebnim znanjem, ali je sada sve mnogo lakše. Proširili smo kapacitete sa početnih 600 kvadrata plastenika, na gotovo 1.000, tako da smo uspjeli u svom naumu. Sada je sve lakše, našli smo tržište za svoje proizvode, otpočinje Vasić, dodajući da se nije pokajao povratkom u zavičaj, iako su mnogi mislili da će tako biti.
U svojim plastenicima Vasić proizvodi paradajz i krastavce, dok je najveći dio proizvodnje u zadnje tri godine orijentisan na papriku. Prema njegovom iskustvu, proizvođači koji imaju plastenike do 1.000 kvadrata najbolje rezultate postižu kada usmjere na proizvodnju jedne vrste kulture, da bi mogli pronaći sigurnog otkupljivača i zadovoljiti njegovu potražnju. Jedno vrijeme je proizvode nudio i na pijaci, ali uglavnom da bi kupce upoznao sa kvalitetom povrća, dok danas gotovo sve direktno prodaje većim kupcima u Derventi, Prnjavoru i Doboju. Zahvaljujući tome, pozitivno posluje, ali mnogo mu znače i redovni opštinski podsticaji, naročito za vrijeme sjetve.
– U Drijenu se ovim vidom proizvodnje bavi nekoliko domaćinstava, sa oko 4.000 kvadrata plastenika. Niko nikome ne smeta, svi imamo posla, radimo i opstajemo, a često se i međusobno pomažemo da bi kupcima isporučili traženo, kaže Vasić.
Plastenici su sada u fazi pripreme za sjetvu. Vasić zemljište obavezno ore, nakon čega se usitnjava frezanjem, a potom đubri stajnjakom, da bi najkasnije do 1. aprila sve bilo spremno. Za svega nešto više od mjesec dana, već oko Đurđevdana, ubiru se prvi plodovi krastavaca, paprika dospjeva u junu, a paradajiz dvije sedmice kasnije.
– Paralelno sa zemljištem, priprema se i rasad koji je zasađen sredinom februara, što je relativno kasno, ali mi to omogućava staklenik kojeg posebno zagrijavam. Za dvije sedmice će krenuti i pikiranje, odnosno presađivanje mladih sadnica u čaše, gdje će ostati do sjetve u plastenike, opisuje Vasić.
Radenko je do sada, u svoja tri plastenika, uložio oko 30.000 maraka.
– Svaki plastenik košta oko 10.000 KM, a dodatne troškove donose sistemi za navodnjavanje, posebne folije koje se stavljaju ispod rasada i slično. Svaka sjetva iziskuje trokove za nabavku sjemena, zaštite, đubriva, a sve to, u mom slučaju, košta oko 1.200 maraka. Plastenička proizvodnja nije jeftina kako ljudi misle, a da bi se proizvodilo za prodaju i uspjelo zaraditi, moraju se koristiti sve agrotehničke mjere. Takođe, i plasteničko povrće može da strada kao i kod vanplasteničke proizvodnje, ako se ne vodi briga, što se naročito odnosi na rasad, naglašava Vasić, dodajući da je od početka proizvodnje cijena paprike ili paradajza ostala ista, ali je cijena repromaterijala, naročito sjemena, povećana.
Kako kaže, sam ne bi mogao da se brine o većim kapacitetima, tako da trenutno ne razmišlja o povećanju proizvodnje. Da bi bilo isplativo potrebno je izgraditi još najmanje 1.000 kvadrata površine plastenika i zaposliti jednog radnika, što iziskuje dosta komplikacija. Ipak, smatra da tržište u tom slučaju ne bi bio problem.
Štete od snijega su se mogle spriječiti
Snijeg koji je pao u januaru pričino je štetu na pojedinim plastenicima, a razlog je najvjerovatnije ledena kiša, koja je zadržala sniježni pokrivač na konstrukciji, jer do sada i veće količine snijega nisu predstavljale probleme plastenicima. Vasić navodi da je uspio spriječiti velike štete čisteći snijeg sa plastenika.
Paulovnija
Prije dvije godine krenuo je sa proizvodnjom paulovnije, drveta koje postaje sve popularnije na i ovim području. Ispostavilo se da može uspijevati i kod nas, da dobro podnosi podnosi hladnoću, pa čak i nedostatak vode. U prethodnom periodu sadnice je uglavnom dijelio, pa su se mnogi i uvjerili u kvalitete ove sorte, tako da i potražnja raste.
– Ove godine ću zasaditi 100 novih sadnica, pa ću imati ukupno 250, čitavu parcelu od pet dunuma. Najviše se koristi u proizvodnju namještaja, a vrlo je zahvalno i za proizvodnju peleta, jer obradom postiže kaloričnost sličnu mrkom uglju, kaže Vasić.
B. N. – Derventa Cafe
