Derventski biciklista Srđan Starčević je ispunio svoju veliku želju i posjetio manastir Hilandar, a do jedne od najvećih pravoslavnih svetišta stigao je nakon pokloničko putovanja dugog 1130 kilometara koje je trajalo manje od sedam dana vožnje bicikom u jednom od najljepših životnih iskustava.
Kako iza sebe ima već više od 10.000 odvezenih kilometara znao je da ga osim fizičkog očekuju i psihčki napori.
– Kilometraža nije ni bila problem, samo složenost puta, prolazak kroz nekoliko granica i orijentacija na poprilično nepoznatim putevima. Na nekim prethodnim putovanjima sam nosio više opreme, a sada sam putovao sa sportskim biciklom i odmarao sam u smještajima, kaže bisiklista BK “Relax”.
Iz rodnog grada krenuo je ka Bijeljini i graničnom prelazu ka Srbiji, za njega najljepošoj zemlji na putovanju. Ljeto koje je donijelo nestabilne vremenske prilike ostavilo je posljedice na usjeve i plastenike, ali nije ubilo duh ljudi koje je susretao od Šabca, Kragujevca, Niša do Vranja.
– Odlučio sam se da podsjetim manastir Prohor Pčinjski, gdje sam i prenoćio. Ka manastiru vodi dvočasovni uspon, ali me je na kraju dočekao duševni mir, fantastičan pogled, nevjerovatna priroda i neopisivo svjež vazduho bez obzira na temperaturu od 40 stepeni. Manastir se nalazi u šumovitim obroncima planine Kozjak, uz obalu rijeke Pčinje i izgrađen je u 11, a obnovljen u 20. vijeku, priča Starčević.
Uslijedilo je dvjestotinjak kilometara vožnje kroz Sjevernu Makedoniju, odmor, pa prelazak u Grčku, gdje su ga dočekale ljepote dva velika grčka jezera.
– Naspavan i odlično raspoložen za nove pustolovine, poslije ulaska u Grčku preko Kilkisa, nastavio sam svoj put prema Lagadinskom jezeru ili jezeru Koronija, a poslije četrdesetak km vožnje dolazim i na Volvi, drugo najveće jezero u zemlji. Grad Nea Apolonia bila je predposljednja stanica putovanja i polako počinjem biti svjestan da se moj san ostvaruje, da poslije pokloničkog putovanja ka manastiru Ostrog stižem i na Svetu Goru. Krajnjim naporom, motivišući se podrškom ljudi koju sam dobijao, stižem i do Uranopolisa, prepričava Strarčević.
Jedva sam dočekao jutro i trajekt koji me odveo ka Svetoj Gori, priča mladi biciklista.
– U manastiru Hilandar provodim nezaboravne trenutke u svom životu, upoznajem mnogo ljudi, među kojima i Dejana Vranića, koji se našao u pravom trenutku i riješio sve probleme koji su postojali oko mog povratka nazad. Ne samo da me dovezao u Kragujevac sa biciklom, nego mi je obezbijedio prenočište i doručak. Ne znam kako da se zahvalim osobi koju poznajem dan-dva i koja mi je vratila nadu da i dalje postoje ljudi velikog srca, emotivan je mladi biciklista.
Za razliku od brojnih sponzora koji su mu pružili podršku, Starčević je razočaran jer je izostala podrška Grada Derventa sa obrazloženjem da nema sredstava kojim bi se pomogao ovaj nesvakidašnji podvig.
– Smatram da sam kao neko ko je registrovao prvi biciklistički klub u gradu i ko se već 11 godina bavim bicilikzmom i predstavljam svoj grad predstavljao na mnoge načine zaslužio i podršku od grada, razočaran je Dervenćanin.
Putovanje su pomogli Vit komerc, Energoil doo, AL-M, Elkom, Marko Polo, Monte Carlo, Termo Aleksić, Tehno centar, Pilana Pećić kommerce, Mesnica Nedinić, Grip doo, Apoteka Stefanović, Nada pumpa, Crkva Svetog Pantelejmona i Crkva Uspenje Presvete Bogorodice.
Derventa Cafe
