Reakcija župnika Maršića na objavljeni tekst

Prenosimo u cjelini odgovor katoličkog sveštenika Filipa Maršića na tekst „Derventski župnik Filip Maršić obmanuo javnost i visokog predstavnika Valentina Incka“.

              “Vaš portal je 2. lipnja ove godine u 16:13, objavio članak «Derventski župnik Filip Maršić obmanuo javnost i visokog predstavnika Valentina Incka», na koji ne mogu ostati ravnodušan jer je u njemu izneseno niz neistina i laži, te pozivam urednika Vašeg portala da se uvjeri u orginalnost dokumenta koji je izdan 22. ožujka 2006. godine u općini Derventa, a izradila ga je firma D.o.o «Geo Astor» – Banja Luka, poslovnica iz Prnjavora, za koji Vi tvrdite da sam ga ja na svoju ruku izmijenio. Više je nego očito, da je objekat kafane «Imperija» bespravan, jer do 2006. godine uopće nije unesen, što je vidljivo iz orginalne skice koju posjedujem. Također treba spomenuti da je kafana napravljena u vrijeme kad je crkva bila srušena, te mi to daje za pravo reći, da oni koji su dali takvu dozvolu su mislili kako Hrvati – katolici se nikada neće vratiti, a katoličku crkvu, koja ima stoljetno uporište na ovom mjestu su time vjerojatno željeli totalno izbrisati. Istina je da je prije rata bio kiosk, koji je bio udaljen od objekta katoličke crkve najmanje 2,5 metara, i nije bio čvrstog karaktera. Novinare molim da ispitaju starije dervećane, koji se još i danas sjećaju, da su na tom prolazu ašikovali i sjedili, ukoliko Vam je stalo do prave istine.

            Što se tiče tvrdnje «Geoplana», da je katolička crkva ušla u prostor pijace 0,63 cm, to samo pokazuje da su ljudi iz «Geoplana», dobro plaćeni da tako napišu, jer zid od pijace je ostao još od prve crkve, koja je građena prije više od stotinu godina, te molim stručnjake da izađu na teren i utvrde starost tog zida, kojega namjerno nisam htio fasadirati, znajući na kakve su podvale spremni oni, kojima je u intresu laž i kleveta. Crkva je više od stotinu godina imala ulaz s pijace, od kojih se jedan i danas koristi.

            Kakva prava imamo mi Hrvati – katolici, govori i to da pravosnažna presuda Vrhovnog Suda Republike Srpske od 10. travnja 2013. broj: 13 O U 001585 12 Uvp, i nakon tri godine nije provedena. Kad je u pitanju crkveni posjed u naselju Omeragići, navedeni put nažalost i danas prolazi dijelom crkvenog posjeda, te se na taj način na silu želi oteti ono što nikada nije pripadalo današnjim korisnicima puta. A pogotovo što ostali dio puta prolazi kroz privatne posjede, odnosno dvorišta mojih župljana.

            Kad je u pitanju incident vezan za Trg Sv. Jure (radi se Trgu oslobođenja kojeg autor samovoljno naziva tim imenom), moja savjest je potpuno mirna, a pitam se nije li sramota vlasti i institucija ove općine, da Derventa, koja je prije rata imala više od 22.000 Hrvata – katolika, danas nema niti jednu ulicu koja bi nosila hrvatski ili katolički naziv. I to je također javni pokazatelj kolika prava danas u ovom gradu uživaju Hrvati – katolici.

            Kolika prava uživaju Hrvati – katolici, govori i zgrada Crkvenog križa, za koju svi dervenćani znaju da je bila samostan časnih sestara, a do danas nije vraćena u posjed istih, te oduzeta crkvena zemlja sve do potoka, koju su uživale sestre i župnik ispod župne kuće sve do potoka, te kuća sestara uz Ukrinu, dok je Pravoslavnoj crkvi vraćeno sve što joj je u vrijeme komunizma oduzeto.

            U posljednjih par godina više osoba iz Europskih zemalja, koje su me posjetile zapitali su me, kako to da oko pravoslavne crkve je onoliko svjetlosti, dok je katolička crkva u mraku? Odgovorio sam joj da to pitanje postave nadležnim vlastima, te smatram da je i to pokazatelj kolika prava uživamo mi Hrvati – katolici. Kad sam od općinskih vlasti tražio da se osvijetli i katolička crkva, dobio sam odgovor, da projektom to nije predviđeno.

            Ocjene autora gore navedenog članka na Vašem portalu, koliko sam uradio u ovih zadnjih jedanaest godina za Hrvate – katolike u ovom kraju uopće ne smatram kompetentnim niti dobronamjernim, jer o tom ocjenu mogu donijeti samo oni kojima sam poslan i za čije pravo se zalažem i dobri Bog, koji će na kraju mog života donijeti svoj sud o mom, ali i o radu svih onih, koji uporno sve ove godine, lažima i klevetama žele za sebe dobiti ono što im ne pripada.

            Nije mi namjera baviti se politikom, niti to želim, ali kao župnik dužan sam zalagati se za prava vjernika kojima sam poslan i uvijek govoriti istinu i samo istinu, makar to bilo po cijenu vlastitog života, jer sam Isus nas uči da će nas jedino Istina osloboditi (Usp Iv 8,32).

Derventa 3. lipnja 2016.

Filip Maršić, župnik”