Aleksandar Plavšić jedan je od zasigurno najaktivnijih rekreativnih trkača iz našeg grada. Prosto, rijetko da prođe vikend a da nije istrčao jednu, ako ne i dvije ulične trke duž BiH.
Izostanak prave zime trkačima je sezonu produžio tokom čitave godine pa su iza Plavšića već trke u Đakovu i Bihaću iz druge polovine decembra, u kojima je dva puta postavljao svoja najbrža vremena na petokilometarskim trkama. Tradicionalno, „Trkom za Srpsku“ u Banjoj Luci, gdje sada živi, otvorio je novu sezonu.
– Kada sumiram utiske iza mene je uspješna godina, a u tekućoj se nadam još boljim rezultatima i novim ličnim rekordima na 5 km, 10km i polumaratonu, rezimira Plavšić.
Trčanjem sam zapravo počeo sasvim spontano prije punih pet godina. Nakon dolaska u Banjaluku želio sam nastaviti da se bavim sportom, tačnije fudbalom, kaže Plavšić.
– Naime, u Derventi sam prošao omladinsku školu “FK Tekstilac”, a zatim nastavio i u drugim sportskim kolektivima. Spletom okolnosti, krajem 2018. godine sam bio bez kluba, iako spreman fizički, kada sam na oglasnoj tabli vidio reklamu za “Banjalučki maraton”. To je bio okidač! Privukla me ideja o samoj trci, te u razgovoru sa svojim prijateljem i tadašnjim trenerom, odlučujem da se oprobam. Trčao sam kraću distancu od 10 km, jer nikada nisam nastupao na nečemu sličnom i zbogželje za izbjegavanjem povreda, jer nismo znali šta nas čeka. Bio je to pun pogodak, prisjeća se Plavšić.
Privukla ga je želja da testira sebe i svoje mogućnosti, kako fizičke tako i psihičke, priča ovaj mladić.
– Noge su samo alat pomoću kojih prelaziš ono što ti je glava naredila, ali treba to dvoje dobro ukomponovati i istrenirati kako bi krajnji rezultat i zadovoljstvo došlo na vidjelo, a to je dug i mukotrpan posao, ističe.
Svaka trka je posebna, od zagrijavanja do prolaska trase i analize kako da je savladam na najbolji mogući način.
– Međutim kada krene, to je nešto što svakako želim doživjeti opet i opet. Nalet adrenalina, hormoni sreće koji se luče, te samo raspoloženje tokom i nakon trke su nešto zašto vrijedi biti dio ovoga. Iako na kraju, ali vjerovatno i najvažniji , ljudi! Poznanstva, prijateljstva, druženja, putovanja, priče je nešto što nema cijenu i to je zaista nešto najposebnije jer na kraju krajeva svi imamo isti cilj, a to je da pobjedimo sebe i budemo bolji nego prošli put, opisuje Plavšić.
Smatra da je unazad posljednjih par godina vidljiv napredak i sve veća masovnost uličnih trka širom zemlje, što je veoma pozitivna vijest.
– Što se mene lično tiče zadovoljan sam ostvarenim. Odradio sam dosta trka ove godine i nadam se da ćemo i u sljedećoj nastaviti istim tempom. Pa prije svega cilj je ostati u dobroj formi i spremiti se za narednu sezonu koja kreće veoma brzo. Očekuje me par polumaratona u godini koja slijedi tako da će fokus biti na popravljanju vremena i obaranja ličnog kako na halfu, tako i na ostalim distanicama, ističe.
Plavišećeva najbolja vremena:
5 km – 19:33
10 km – 41:58
21 km – 1:31:36
Derventa Cafe
