Upoznajte Milkicu Marjanović, mladu derventsku pjesnikinju

Platforma “Frka” (Fasadno Rekreativno Kreativni Artisti) promoviše mlade umjetnike širom BiH, a među njima se našla i Dervenćanka Milkica Marjanović.

Milkica je student treće godine Muzičke akademije na odsjeku Muzička teorija i pedagogija u Banjoj Luci. Umjetnost je neizostavan dio njene svakodnevnice, bez obzira da li se radio o pjevanju, sviranju, nastupima na kulturnim manifestacijama, poetske večeri i slično.

Poeziju piše od svoje osme godine.

– Poezija je, za razliku od svih ostalih interesovanja koje sam odabrala ja, nešto što je došlo spontano i odabralo mene da bude moj primarni način izražavanja. Nemam do sada ništa objavljeno, tu su tek poneke nagrade poput specijalna nagrade za poeziju 2010. u Derventi, prva i druga nagrada za tekst na banjalučkom festivalu „Mali kompozitor“ 2011. i 2012. godine, prva nagrada u Zrenjaninu na Književnom konkursu “Slobodna tema 2020”, plasman u najboljih 100 na takmičenju još traje Balkanskom kontestu „Mili dueli“ na kojem je prijavljeno 739 učesnika iz čitavog svijeta. U pjesmama se najviše dotičem značaja umjetnosti u životu umjetnika, ali i opšte svakodnevnice, pitanja smisla, ličnog rasta, preobražaja, te iskustvima van zona komfora, ističe Milkica za frka.ba.

-OČI-

A kuda će
Zaljubljenik noći
Kad napokon
Prvi put uoči
Iskopane oči
Na toj zemlji
Neživota
Hoće li u svilu
Da ih zamota?
Il’ će možda zjenice
Bez trunke mraka
Postati ordenje svraka?
Sretan će biti ako spozna
Da snage ima
Kroz kilometre dima
Da baci ih u lice
Psima

-BOŽANSTVENI SUICID-

Danas smo razbili kamen
Tajnom svakog srastanja
I posadili vrt
O koji se nebo noću oslanja
Iskopali smo kuću
Zazidali sve otvore
Zabranili dimnjacima
Da progovore
Razvalili smo zavjere
I barikade
Što dijele nas sa lučima
Drugih strana
Pokidali konce
Sa rana
Zaboravili smo dan
I njegovu osvetu nad onima
Koji ga proslaviše
Vjerovanjem o trajnostima
Prislonili smo san
O slijepoočnice

– O STVARANJU –

Nije istina
Da samo pjesnici trgaju cvijeće
Da bi ukrasili grobove

Ako je čovjek
Tkan od obične slučajnosti
Kako to da sja?

Vječnost nije jedna linija
Ali se crta jednim potezom
I zatvara
Na početku
Oblik u koji najskladnije
Staje svaka svjetlost
Što množi se sa očima

Igre zvučnih skluptura
Itekako mire svjetove

Kad duhovi obiju brave
Mjesec se odupre
Mirisu spaljene hartije
I hrabri dobiju
Visoka priznanja
Za ludosti

Tad kažem: Nosim te
Kao što siroti slikari nose platna
Kojima pravdaju život
Jer ja nikad nista
Veće od tebe
Nisam ni stvorila

– STVORENA –

Otvaram srž u noći
Kao konzervu
Razbijam prozore
Da ode
Skačem
Jer me ne zanima
Što ozon je izdran
Od propadanja
I kivan na moje slobode,
Jer iskopaću druge oči
Samo da me vode
I hladni Ural biću
I blato
I pero
I krv
I zemlja
Nebu sklona
Jer ja grlim nepostojanja
Nosim plašt
Što kožu mi bode
I otvaram rudnik
Najvećeg zakona,
Jer ne
Ne stvaram ja nju
Ja sam od nje,
A od čega je ona
Stvorena?

– ISKRA –

Razvaljeni grad
Miris, ljuska, so
Iz Sunca me gleda sad

Dva prozirna kristala
Jutro i novi dan
Muve se roje
Heroji povraćaju boje
Žabe užinaju abortirani san

Probudi Kerberovog oca
Pokaži mu vrh
I put
I plemenitost
I znaće već
Sam

Frka