Stravični ustaški zločin koji se dogodio 1942. godine u banjalučkim naseljima Drakulić, Šargovac i Motike i danas se smatra jednim od najvećih zločina počinjenih nad civilnim srpskim stanovništvom, a ovu potresnu priču i događaj banjalučki reditelj Aleksandar Pejaković pokušao je da predstavi na svoj način kroz novu predstavu pod nazivom “Anastasija”, čija premijera se očekuje 22. aprila, pišu Nezavisne.
Na konferenciji za medije u Banjalučkom studentskom pozorištu (BSP) rečeno je da je predstava nastala kao koprodukcija ovog pozorišta i Centra za kulturu u Derventi, a da će na sceni tri glumice – Jovanka Božović Milovanović, koja tumači naslovnu ulogu, Elena Trepetova Kostić i Jelena Lu Šukalo – svojom igrom dočarati potresnu priču.
Ono što Pejaković posebno ističe jeste da nije u pitanju originalni dramski tekst, već adaptacija komada “Aj Karmela”.
– “Anastasija” je priča o tri putujuće glumice (dramska umjetnica Paulina Pavić i njene dvije kćerke) koje tokom Drugog svjetskog rata obilaze mjesta oko Banjaluke i izvode svoje “pozorišne predstave”. Nakon što zalutaju na teritoriju koju su okupirale ustaše, primorane su da odigraju ‘kazališnu predstavu’ za zarobljenike koji će sutradan biti zaklani, samo zato što su Srbi, kazao je Pejaković.
Ovim komadom nisu imali namjeru da se realistično drže svih istorijskih detalja u vezi sa pokoljem Srba u Drakuliću 7. februara 1942. godine. Sve izuzev datuma u ovom komadu je fikcija, ali reditelj smatra da, bez obzira na to, kroz umjetnost i te kako može da se podigne svijest o zločinima u Drugom svjetskom ratu.
Najveći izazov u predstavi bio je da se eliminiše osjećaj patetike te da priča izađe u javnost kao intimna priča između majke i kćerke, komad koji govori o životu i umjetnosti, o ljudskim pravima i vrijednostima, poštenju i solidarnosti, naglasila je Jovanka Božović Milovanović.
– Lik je nesvakidašnji jer nemamo priliku često da gledamo ovako napisane scene u pozorištu zato što predstava ima dva dijela, onozemaljski i ovozemaljski, što i jeste specifično za ovu predstavu. ‘Anastasija’ i ja se i dalje rađamo, spajamo pa i razdvajamo. Proces kod ovakvih tematika je psihički složen i crpi dosta, ali kad pomislite da radite veliku i važnu stvar, svaka teškoća prođe, izjavila je Božović Milovanovićeva za “Nezavisne”.
Kako kaže, veoma je važno ljudima pričati kroz umjetnost, jer je baš ona lijek, a treba izliječiti sve ljude od mržnje, naučiti ih toleranciji i da, povrh svega, oproste.
– Umjetnost ima lijek za sve vrste ljudskih boljki koje svakodnevica taloži u nama. Svaka ratna priča za mene nosi veliku poruku – da je rat jedno zlo koje niko od nas ne želi! Svaka nova uloga je izazov, jer sa ulogom koju stvaramo rađamo jedan novi život lika, nove karaktere, nove odnose. Tokom rada na ovoj ulozi ništa nije bilo teško, jer radim ono što volim. Nekad je proces duži, nekad kraći, ali je rađen s ljubavlju, a sud o tome će dati publika, istakla je Božović Milovanovićeva.
Ovo je prvi značajni projekat saradnje sa nekim pozorištem iz Banjaluke, tačnije prva profesionalna predstava u gradu Derventa tako da je značaj nemjerljiv, pojasnila je glavna glumica, dodajući da Derventa polako otvara vrata za sve kulturne događaje, a uvjerena je da će za nekoliko godina izrasti u ozbiljan centar kulturnih dešavanja u svojoj regiji.
– Svakom gradu je neophodna razvijena oblast kulture. Za Derventu je ova koprodukcija veliki iskorak da stane rame uz rame sa Banjalukom, ne samo kad je pozorište u pitanju, već i ostale grane umjetnosti kao što su slikarstvo, muzika i književnost. U Derventi su građani pokazali volju i želju za pravom malom revolucijom na poljima kulture, zaključila je Božović Milovanovićeva.
Predstava bi u Derventi trebala biti izvedena u septembru.
