Zavičaj je vječna inspiracija pjesnikinje Nedjeljke Đukić Borojević, pa nas je obradovala još jednom pjesmom o Derventi koja nam dolazi iz dalekog Frankfurta.
Gospođa Đukić Borojević rođena je u selu Velika Sočanica, a trenutno živi i radi u Njemačkoj.
DERVENTI
Oj, Dervento na Ukrini grade
Korijene i krila nam dade
Svakoga si zagrlila jako
I željela sreću podjednako
Ljuljala nas u mekome krilu
Prostirala pod tabane svilu
A mi rasli prestajala bajka
U život nas isprati ko majka
Da letimo preko sinjih mora
I planina, bregova i gora
U ručicu tutnu komad duše
Za olujne vjetrove i suše
Da se nađe zlu ne zatrebalo
I na tebe podsjeti bar malo
Po plećima razasute kose
Vjetrovi ti sa Rabića nose
Na Gakovcu sunce kad izađe
I do mosta đinđuve što nađe
Do Sajmišta proda za dukate
Motajici svirači ga prate
A Ukrina valom zapljuskuje
I preklinje, daleko se čuje
Učini mi nešto sunce milo
Da osjetim svakog srca bilo
I pozdravi moje Dervenćane
Razbacane na četiri strane
Ponesi im drage uspomene
Svi su moji i dio su mene …
Vasojevka
Derventa Cafe
