Nakon progona u ratnom vihoru, više od 250 izbjegličkih porodica iz Glamoča stiglo je u Derventu, tamo, već sada daleke 1995 – 1996.godine. Za mnoge je Derventa bila samo usputna stanica uz kratko zadržavanje i nastvak puta u nepoznato, dok su neki odlučili da svoje buduće gnijezdo i ognjište grade baš u Derventi.
Broj porodica koje su se zadesile i duže zadržale u Derventi bio je veći od 150. Nestabilnost i nesigurnost boravka u porušenoj Derventi koja je tada sama sa sobom muku mučila kako i na koji način da se oporavi, podigne iz pepela i krene boljim putem naprijed, opredijelila je mnoge da napuste ovu sredinu, tako da sada, kako kažu Glamočani u Derventi ima oko 50 do 60 porodica koje su odlučile da tu ostanu.
Derventa je kao rijetko koja sredina svoj oporavak od ratnih rana, rušenja i paljevina brzo počela da sanira i sada se može reći da je jedna od naperspektivnijih opština u Republici Srpskoj. Derventa ima, po broju stanovnika, najmanju stopu nezapolsenosti. Lider je RS-a po izvozu proizvedenih roba. Više je od 7000 zaposlenih, a infrastruktura se stalno mijenja i poprima izgled modernog grada, koji je samo prije 20 godina bio u strašnim ruševinama.
Najvjerovatnije je faktor posla opredijelio Glamočane da se zadrže u Derventi i prihvate ju kao svoje mjesto budućeg boravka. Mnoga djeca koja su rođena u izbjeglištvu su sada punoljetna, završili su škole, fakultete i uklopili se u sredinu gdje žive. Ipak, oni sami za sebe još uvijek kažu da su Dervenćani i ujedno Glamočani. Ljubav koju prenose roditelji o rodnom kraju je prevelika i ne može se baš tako lako zaboraviti i nadomiriti bilo kojim drugim ljudskim bogatstvom. Glamočani su vrijedni ljudi, vedra duha i promućurni, pa su se brzo uklopili u sve društvene tokove, od politike do sporta i kulture, gdje daju značajan doprinos derventskom društvenom napretku. U folklornim derventskim društvima odjekuje ”Glamočko gluvo”, kao ”lozinka” u prepoznavnju rodnog kraja. Poznat derventski biznismen je Glamočanin Pero Kozomara, a Laćko je privržen sportu i nema ni jedne značajne utakmice u bilo kome sportu gdje nećete naći Laćka, to jest Svetu Jovičića kome je Glamoč u duši, a Derventu voli kao svoju.
– Nikada nisam mogao ni sanjati da će moje stalno boravište biti u Derventi, ali sila Boga ne moli, pa sam i ja se našao u ovom gradu, koji mi je tih godina izgledao nezgrapno u ruševinama i nekako bezvoljan grad. Vrijeme je odmicalo, grad se oporavljao, a ja sam sticao nove prijatelje i srećom imao zaposlenje od prvog dana dolaska u Derventu. Sada je ovo moj grad koji bih mijenjao samo za Glamoč, kaže Sveto Jovičić i ističe da je u zasluženoj penziji i dobro se osjeća u Derventi među mnogobrojnim novim prijateljima.
Teško je u poratne dane bilo doći do posla. Bosanka Kukobat je imala sreću da se nađe u u pravo vrijeme i zaposli nakon dolaska u Derventu u jedinom derventskom glasilu ”Derventski list”. Od tada Bosanka radi, skoro punih 20 godina je namirila staža kao službenik u ”’Derventskom listu.”
– Nisam ja nezadovoljna Derventom, troje djece radi, kupili smo na kredit stan i eto u novoj sredini, gdje je mentalitet ljudi sasvim drugačiji, započeli novi život. Nije to ono kao da sam u svom mjestu u Glamoču, ali ne mogu reći da Derventa nije moje mjesto u kome sam se snašla i upoznala mnogo dobrih ljudi, kaže Bosanka Kukobat.
Prema njenim riječima zatečena je novim načinom života poslije ratnih dešavanja, gdje mnogo fali okupljanja, komšija, prijatelja, rodbine. Nekako se svak’ sobom zabavio. Isto tako i mi Glamočani se ne okupljamo, osim na nekim priredbama, kad možemo da pogledamo dio etnofolkora iz našeg kraja. Sličnog je razmišljanja i Gospava Majstorović, koja radi u Šumskom gazdinstvu ”Motajica” Derventa.
E, kad pođe ono: ”I jopet, obrni….okreni !”, srce kao da na momenat stane da čuje nagluvu tišinu prostranstava glamočkih, a suze navru na oči, koje kao da su iz gora glamočkih sa jelika kapi pale, ili suzna rosa sa širina Glamočkog polja, kažu Glamočani, vidajući svoje bolne izbjegličke rane u Derventi zajedno sa svojim Dervenćanima,kojima je rana već odviše i prije njihovog dolaska bilo.
Savko Pećić Pesa
