U jednom od idiličnih zaselaka brdovitog dijela Crnče, u šoru netaknute prirode, između nekoliko šljivika, krije se kućica bračnog para Nagradić, Ljube i Vukice.
Ništa to ne bi bilo neobično da se ne radi o paru koji će naredne godine obilježiti čak sedamdeset godina zajedničkog života. Posle kraćeg ašikovanja na prelima i seoskim zborovima, ubrzo su stupili u brak, 16. novembra daleke 1947. godine, rekoše u glas, bez trenutka zastajkivanja, kao da se to desilo juče.
Deda Ljubo je bio poljoprivrednik, baka Vukica domaćica, a čitav vijek su proveli na svom imanju.
– Dugo vremena smo u braku, imamo petoro djece. Vodili smo skladan život i nikada se nismo svađali, opisuje deda Ljubo njihov brak, dodajući da su svoju djecu odškolovali i oni danas imaju svoje poslove, što im je najveće životno dostignuće. Najstarija kćerka Gospa ima 68, dok najmlađi Milanko ima 59 godina.
Pored djece, posebno su ponosni na svojih šestoro unučića i troje praunučića. Neki žive u obližnjim selima i u Derventi, druge je životni put odveo u Srbiju, jedan od zetova im je Njemac, a jedan unučić se školuje u dalekoj Kini.
– Djeca su bila dobra, učili su školu, i oni su, Bogu hvala, dobrog zdravlja, vrijedni, a i mi smo vodili račna o njima, kaže baka Vukica.
Deda je rođen 1922. godine, a baka šest godina kasnije. Iako u poznim godinama, zdravlje ih još uvijek dobro služi, mada se Vukica teže kreće, a Ljubo slabije čuje.
– Zdravlje me dobro služi, u bolnici nisam bio ni ne pamtim, a svega možda 20 dana u životu. Ni danas me ništa ne boli, samo nisam tako u snazi da bih mogao da radim, kaže još uvijek vitalni 94-godišnjak, priznajući da mu teško pada što ne može sam da održava svoje imanje.
Upravo briga za djecu i imanje je ono što je bilo najteže svih tih zajedničkih godina, dok im najveće veselje u današnjim penzionerskim danima pričinjavaju posjete unuka i praunuka.
– Naši stari nisu imali čime obrađivati zemlju osim svojim rukama, konjima i volovima. Prije smo orali i dovlačili drva uz pomoć volova, a hranili smo ih čitave godine, dok danas traktori troše samo kada rade. Neke stvari su se popravile, nekada se moralo raditi 5-6 dana ono što se danas uradi za dan. Iako narod sada ima dosta više, i dalje nije zadovoljan. Moja majka je morala sa kolijevkom i djetetom u njivi da radi, ali su svi bili puno zadovoljniji. U našem selu je bilo 300 kuća i niko nije imao krevet, dok danas svaka kuća ima krevet, opisuje slikovito deda Ljubo razlike između današnjeg i nekadašnjeg vremena, dok baka potvrdno klima glavom i dodaje da su se najviše, ipak, promijenili ljudi.
Recept za dugovječan brak se čini prilično jednostavan, bar ako je suditi prema deda Ljubi.
– Trebate se dobro slagati sa ženom i voditi računa o tome šta raditi i kako odgojiti i školovati djecu, osposobiti ih za život, što je najvažniji zadatak roditelja, otkriva formulu deda Ljubo.
B. N. – Derventa Cafe
