Dragica Marić (65) i njen tri godine mlađi suprug Dragan, iz sela Pojezina u opštini Derventa, organizovali su danas vlastitu „sahranu“.
Na ručak u znak oproštaja od života pozvali su rodbinu, prijatelje i novinare.
Ovi poslednji su im, kako kažu domaćini, i najdraži jer su se odazvali u velikom broju na pozivnice koje je Dragan podelio redakcijama još pre tri meseca.
– Nas dvoje upoznali smo se u Klubu usamljenih u Novom Sadu. On je pre toga imao dva neuspešna braka, a moj prvi suprug je umro. Zavoleli smo se na prvi pogled a kada smo dobili penziju ovde smo došli pre 16 godina i lepo nam je, volimo se, mazimo i pazimo – ispričala je Dragica pokazujući zid uspomena na kojem su slike Draganovih bivših žena, njihova zajednička, posteri FK „Partizan“ i Titova slika.
Na groblju, gde je Dragan održao oproštajni govor od života, pokazao je na uklesan grb crno-belog tima, koji mu je u srcu.
– Imao sam na jednom i drugom svetu dve velike ljubavi; to su moja Dragica i FK „Partizan“. Na ovaj oproštajni čin odlučili smo se iz razumljivih razloga. Nemamo dece, a ne želimo nikoga da teramo na trošak kada zauvek sklopimo oči. Sve smo uradili, uredili grobnicu i spomenik, videli ko bi nam došao na ispraćaj, počastili goste i oprostili se od njih bez suza – objasnio je Dragan u svom govoru na groblju u Pojezini rekavši da je od danas, po tom pitanju, za njih sve ostalo čista formalnost.
Oni su priredili bogatu trpezu, bilo je svega u izobilju a Dragan i Dragica, sa crnom kravatom i ružom na kragni, presekli su torte i podelili gostima.
Na kraju su se poljubili i zakleli na vernost i na „onom svetu“, bez obzira što Dragica baš i ne veruje Draganu po tom pitanju, samo ukoliko bi mu se ukazala prilika.
Veoma lijepo I ohrabrujuce za sve nas koi zivimo I radimo izvan svoje zemje,veliki pozdrav za rukovodstvo grada Dervente a za sve mlade ljude,znam da je tesko ali nigdje nije kao kod kuce.Borite se za svoju buducnost,sto vi to u stari i cinite ali morate da znadete ili znate da sa tim I svima nama pruzate nadu u bolje sutra tako da se I mi koi smo odlutalI davnih 90tih polako pocnemo vracati kuci da bi dali svoj udio u boljem zivotu I kvalitetu zivota svih ljudi naseg omilhenog grada….
Veću glupost odavno nisam pročitao…
Glupost ljudska nema granica.
Ovaj kiceraj i primitivizam treba ignorisati a ne propagirati.
Nazalost u drustvu u kojemu zivimo, gdije su vrijednosti totalno poremecene i gdje se
kulturni kriteriji definisu pod vaserskim satorima, i ovakva vijest ima svoju publiku.
U kojem svijetu i vremenu ovo dvoje zive.
Iako su u godinama, neko bi trebalo da im objasni da je vec odavno 21. vijek.
ZALOSNO.
kad umrete nece vam niko doci jer ste ih nahranili I cin je zavrsen samo vam je ostalo da se dobro izvaljate po tom kamenu jer na onom svetu necete
A čemu torte,pa ne slavi se?Kakav morbidan sektaški par…
Јели било јаукања? Каква је то сарана без јаука?
Глупост и примитивизам нема граница.