Jako sam tužna zbog ovakvog obraćanja vama, a ujedno i srećna što ste živi i zdravi u ovom vremenu koje nas je iznenada zateklo i onemogućilo svečano obilježavanje vašeg školovanja u školskim klupama.
Ako vam kažem da ste posebna generacija, reći ćete da je fraza. Ali, zaista je tako. Sa vama je bilo lako sarađivati. Sve aktivnosti koje smo provodili zajedno, bile su besprijekorne, rad i disciplina protkani dušom i ljubavlju.
Evo, posebni ste i po ovakvom završetku nastave. Nepravedno, znam.
Najmanje ste vi zaslužili da ovih dana ne šetate kroz školu u šarenim majicama sa kreativnim natpisima. Niste zaslužili da vas pratimo ovako, gledajući u telefone i kamere. Svakako je i ovo dio vašeg završnog ispita koji možemo zvati “životna iskušenja”. Planirali ste zadnje dane srednjoškolskog obrazovanja čekajući ih sa žarom da bi ih pohranili u nezaborav. Ova dešavanja vam čine da shvatite da je život nepredvidljiv, da moramo biti jaki i mirni i onda kada imamo i kada nemamo. I onda kada planiramo i kada nam se planovi ne ostvare. I kada prihvatimo i pobjedu i poraz dostojanstveno, jer je i jedno i drugo samo varka koja zavisi od ugla posmatranja.
Okolnosti u životu ne možemo birati, ali možemo birati naše ponašanje u tim okolnostima. Izgradite vašu budućnost onako kako vi želite, jer alate za takvu gradnju imate u vašoj mladosti, talentima i sposobnostima. Snove koje sada sanjate, nikada nećete tako jasno vidjeti i nadati im se, kao što ih gledate u ovom vašem dobu. Zato krenite putim svojih snova kako biste ih ispunjavali lagano, dio po dio. I nemojte prestati da ih sanjate, da želite više i bolje, a istovremeno da budete zadovoljni i sa onim što imate.
Sreću čine ljudi, a ne stvari. Nemojte zaboraviti jedni druge i onda kada vas u životu ponese uspjeh, novac, izazovi. Ulažite u sebe, to je najsigurnija investicija. Vaši roditelji i vaši profesori neka vam uvijek budu sigurna luka gdje možete da nađete mir i razumijevanje, a vi u budućnosti postanite bolji i uspješniji i od svojih roditelja i od svojih profesora.
Iako je posao nas profesora da prenosimo mladim ljudima znanje, ljudskost i srce, vi ste nas takođe mnogo čemu naučili. Pokazali ste nam da u moru različitosti postoji uvijek jednaka nepresušna količina dobrote i ljubavi. To što ste ponekad bili nemirni i neposlušni dokazuje da u vama ima i dalje dječije bezbrižnosti i razigranosti. Želim vam da što duže zadržite taj osjećaj i da na svijet uvijek gledate s velikim optimizmom kao što ste to činili do danas. Mi vam se zahvaljujemo na lijepim zajedničkim trenucima koje ćemo pamtiti, a vi treba da gajite poštovanje prema svojim porodicama i profesorima za sav trud koji su uložili kako biste postali zreli, odgovorni, dobri i vrijedni ljudi.
Radili smo zajedno na razvijanju vaših intelektualnih sposobnosti, da bi uspješno obavljali sve zadatke koji su bili ispred vas. A vi ste imali sposobnost i kreativnost da na taj rad i trud gledate nonšalantno, što vam odbijamo na mladost. Bavili ste se mnogo društvenim mrežama, što vam odbijamo na pošast modernog doba. Iscrpljivali ste sve kapacitete You Tube, uporno provaljivali šifru za internet, vjerovatno poslali na hiljade tekstualnih poruka i mejlova, što vam odbijamo na dobru digitalnu pismenost. Mnogo puta smo prećutno opravdavali vaše nestašluke sa željom da od vas stvorimo pobjednike. Zato se na ovom kraju osjećajte kao pobjednici. Vi ste zaista posebni, prva generacija na ovim prostorima koja završava svoje srednjoškolsko obrazovanje u poluležećem stavu u foteljama i sa svojim telefonima koji su u učionicama bili tako nepoželjni nama profesorima.
Maturanti uvijek žele da svojim ponašanjem budu superheroji, najbolji, najzabavniji i najljepši, pokazujući na taj način da su odrasli. Ove godine ste odrasli na daljinu. Naprečac. Za odrastanje ste dobili ulaznice čuvajući sebe i druge, prihvatajući kompromise. Zato ste superheroji.
Odlaskom iz školskih klupa završilo se jedno poglavlje. Posebno za vas, ali i za nas profesore, jer sa svakom generacijom odlazi i dio nas.
Ostaćete nezaboravni u danima šarenih čarapa, danima zagrljaja, danima prikupljanja slatkiša, proživljenim ekskurzijama. Pamtićemo vas po vašoj humanosti, drugarstvu, ozbiljnosti.
Jednom kada ovo prođe, zapjevaćemo zajedno: Neka vas ne rastave godine što prolaze…
Dragi moji maturanti, neka vas kroz život prati sva sreća ovoga svijeta.
JU STRUČNA I TEHNIČKA ŠKOLA – Branka Jović, direktor
