Dervenćanka Nataša Pavičić se bavi plasteničkom proizvodnjom, a zajedno sa svekrvom Mirom radi u četiri plastenika od 600 kvadratnih metara. Osim toga, na svom imanju imaju ovce, prasad, dvije koze i kravu.
– Vidjela sam da je u Zadruzi prošao projekat dodjele plastenika, i tako sam kupila jedan, pa drugi, i evo sad četiri imamo ukupno, ovako priču počinje dvadesetrogodišnja Nataša , koja se opredijelila za život na selu.
Na prostranom imanju u blizini Dervente Nataša ima četiri plastenika, ukupne površine 600 kvadratnih metara.
Kaže, uzgaja razne vrste povrća – od paradajza, paprika, luka, krastavaca…
S obzirom da joj muž radi u inostranstvu, sa svekrvom kaže vodi brigu o poljoprivrednim poslovima. Na njenu inicijativu, prisjeća se Nataša i krenuli su sa plasteničkom proizvodnjom.
Poslovi u plasteniku, priča Nataša, uveliko su počeli. Trenutno se bave pripremom rasada, a oko svih nedoumica konsultuje se sa agronomom. Nije joj kaže teško ni da freza.
– Nekada zaista zna biti naporno, naročito početkom sezone, kada treba pripremiti zemljište, navlačiti folije, ali poslije toga sve ide lakše. Sve je domaće, ne koristimo nikakve hemikalije. Najbolji dokaz za to su moja djeca koja povrće jedu dirktno iz plastenika, kaže Nataša.
Jedan od četiri plastenika rezervisan je za pripremu rasada.
Sa sunčanim danima i toplijim vremenom za ovo doba godine počela je i sadnja rasada. Nataša kaže, zastupljeno je više vrsta paprika i paradajza.
– Ovdje imamo amati, pink gusto i volovsko srce paradajz. Što se tiče paprika, imamo navigator – crvena roga paprika najbolja za ajvar i apolo, to je žuta paprika, priča Nataša.
A sve je lakše uz pomoć svekrve Mire. Posla kažu ima, a obzirom da je već počela priprema rasada.
Ipak, ne žale se, uz dobru organizaciju i ljubav koju gaje prema selu sve se itekako stiže.
– Pomažem joj sve što mogu. Cijeli prostor u plastenicima iskoristimo. Bude dosta posla, ali na kraju se isplati. Znamo da imamo svoje domaće, kaže Mira.
Pomoć u plasteniku pružaju i kćerke Teodora i Isidora. Iako su jako male kažu rado pomažu, i s nestrpljenjem očekuju prve plodove.
Sa devetnaest godina Nataša je počela sa plasteničkom proizvodnjom. Prisjeća se kako na početku i nije bilo tako jednostavno. Međutim uz pomoć porodice, kćerkica Teodore i Isidore i svekrve Mire danas je sve mnogo lakše.
Osim plasteničke proizvodnje, na imanju imaju i svinja, ovaca, koza, i za sad jedna krava. Kažu, planiraju proširenje i na ovom polju.
Brojne su prednosti života na selu. Osim što je u mogućnosti da djeci uzgoji domaću hranu, Nataša kaže veliki broj Dervenćana prepoznao je kvalitet njihovih proizvoda i svake godine im se rado vraćaju.
Iako nije vezana radnim vremenom, kaže bude dana kada od zore do sumraka bude u plasteniku. Međutim, sve se to kaže isplati kada zna da djeci može obezbijediti zdrave namirnice i bezbrižno djetinjstvo.
TV K3
