Od malih nogu, još od kada je živio na Ozrenu, Sreto Simić bio je okružen konjima koji su njegovoj porodici pomagali u svakodnevnim poslovima. Poslije rata doselio se u Derventu gdje je kupio imanje i tu nastavio porodičnu tradiciju uzgoja ovih plemenitih životinja.
Moja porodica uzgaja konje od kako znam za sebe, počinje priču Sreto, koji sa sinom Stefanom, takođe velikim ljubiteljom konja i učenikom trećeg razreda srednje poljoprivredne škole, održava imanje i pohodi brojne štraparijade.
– Prije smo konje držali zbog pomoći u izvlačenju drveta i sijena, za oranje i slične poslove, jer nije bilo mehanizacije poput današnjih traktora i ostalih poljoprivrednih mašina. Konje uzgajam isključivo jer ih volim, usrećujem sebe i ljude koji vole te plemenite životinje, tako da mi nije naporno obavljati poslove oko njih. Djeca svakog dana dolaze na imanje i jako su sretni kada jašu i maze konje sa kojima često pohodim svadbe, rođendane i ostale svečanosti u Derventi i šire, kaže Sreto.
Na svom imanju trenutno ima 5 konja, od čega dva na štraparijadama nagrađivana grla u lakoj kategoriji i tri konja za jahanje.
– Moje imanje u Derventi je nedovoljno veliko za školu jahanja, rehabilitacijsko, rekreativno, terapisko jahanje i ostale vrste konjilkog sporta, pa sam prije par dana predao molbu da mi grad Derventa izda u zakup jednu parcelu u te namjene i nadam se pozitivnom odgovoru, otkriva Sreto dio planova.
Kao strastveni ljubitelj konja od 2009. godine redovno posjećuje štraparijade, a unazad nekoliko godina učestvuje i na takmičenjima sa svojim grlima. U Derventi je 2019. godine registrovao i Konjički klub „Soko Sivi“. Iako laicima takva takmičenja izgledaju kao mučenja životinja, Sreto ističe da se grla itekako paze i njeguju.
– Izdržavanje konja za takmičenje je jako skupo, potrebni su vitamini, proteini, poseban način ishrane. Veterinar Slaviša Đokić bukvalno je 24 časa pri ruci i konjima pruža najbolju moguću veterinarsku njegu, zbog čega mu se zahvaljujem. Za ishranu i održavanje treninga svakog dan potrebna su najmanje 2 časa, što iziskuje mnogo odricanja i to ne može raditi onaj ko to ne voli, iskren je Sreto.
Svoje konje Brnju i Sokola vodio je na takmičenja širom bivše Jugoslavije, ali i u Slovačku i Rumuniju, a ni nagrade nisu izostale. Najdraže ovogodišnje priznanje mu je titula najljepše uparenjih konja koje su njegovi ljubimci ponijeli na 11. Međunarodnoj štraparijadi u Rumi.
Za sljedeću sezonu kaže da će se pripremati još bolje jer su konji mladi i imaju dosta prostora za napredak, ističe.
– Ovom prilikom bi napomenuo da svaki odlazak na takmičenja ili izložbe finansiram sopstvenim sredstvima, pa pozivam privrednike iz Dervente zainteresovane za reklamiranje da nam se jave. Štraparijade snimaju mnogobrojne televizije i prate razni internet portali, a broj pregleda na Jutjubu je milionski, kaže Simić.
Pored pomenute škole jahanja konjičkih sportova, planovi za narednu godinu su veoma ambiciozni.
– Nas četvoro u Beogradu polažemo obuku za instruktore jahanja da bi našim sugrađanima i gostima koji dođu u Derventu predstavili konjički sport u što ljepšem svjetlu, da više vozimo mladenaca, maturanata i slavljenika u kočijama po našoj Derventi i okolini. Štraparijadu u Derventi organizujemo 27. avgusta sa legendom Miloradom Stojanovićem Zisom i biće jedna od najvećih jer očekujemo više 20000 posjetilaca i 500 takmičarskih konja, za kraj će Simić.
Derventa Cafe