Dan uoči Božića je Badnji dan. Proslavlja se u veselju i tako, u radosti, označava dolazak najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića. Na Badnji dan se siječe i ukrašava badnjak i unosi u svaki pravoslavni dom.
Badnjak se svečano loži u znak sjećanja na vatru koju su po narodnom predanju vitlejemski pastiri naložili u pećini u kojoj se rodio Isus Hristos, da bi ogrijali božansko novorođenče.
O badnjaku!
Drvo za badnjak, najčešće je mlad cer, siječe se rano ujutru na Badnji dan. Sječenje, priprema, unošenje i nalaganje izvode se kroz složene obrede, koji u raznim krajevima imaju različite forme. Izgaranje badnjaka popraćeno je molitvama da u narednoj godini ne manjka hrane, sreće, ljubavi i novca. Prema badnjaku se odnose kao prema ličnosti; upućuju mu pozdrave i prinose žrtve: žito, vino i med.
Badnjak gori i tokom slave Božića: prvi posjetilac na Božić udara po njemu žaračem ili granom dok želi da sreća i napredak porodice budu obilati kao varnice koje izlijeću iz badnjaka. Budući da današnji način stanovanja ne dozvoljava vatru na ognjištu, badnjak je najčešće predstavljen hrastovom grančicom kojom se na Badnji dan ukrasi dom.
Narodna vjerovanja…
”Ako je badnjak od snijega kitnjast, da će i godina biti rodna! Ako pada kiša umjesto snijega, onda će biti čitava godina kišna i biće poplava. Suh badnjak bez snijega i suha zima bez snijega, kažu da će biti godina sušna.”
U ovo vrijeme, po običajima i tradiciji, organizuje se kićenje više badnjaka i nose ili prevozi u povorci kroz naselje.
Savko Pećić Pesa
