Situaciju sa virusom korona, govoreći iz sopstvene perspektive i perspektive ljudi iz svog okruženja, različito smo intepretisali, ali možda najvažnija stvar koju sam lično naučio jeste da se situacija i način života mogu izmjeniti gotovo preko noći, te da postoje stvari na koje se ne može uticati, za koje nismo odgovorni i koje moramo prihvatiti kao takve i pokušati iz svega izvući najviše.
Ono što znam i što sam imao priliku da čujem od roditelja mnogih školaraca, pa i dosta učenika, jeste da je nastava na daljinu putem modernih multimedijalnih uređaja za veliku većinu bila prenaporna. Nove nastavne jedinice, domaće zadaće, „hvatanje“ časova, loša internet veza i slično je sve ono što je mučilo ne samo učenike, nego i učitelje i nastavnike, a vjerujem ponajviše roditelje, naručito one sa dvoje ili više djece, porodice u kojima oba roditelja rade, te ih je po dolasku kući pored redovnih obaveza sada čekala i „domaća“ zadaća. Siguran sam da je njihova fleksibilnost testirana do krajnjih granica.
Kako se početak školske godine bliži, dosta roditelja je sa jedne strane sa olakšanjem dočekalo odluku da se kreće sa nastavom, a sa druge strane postoji realna zabrinutost kako će to sve funkcionisati…
Kakva treba da nam budu očekivanja za školu, kako djeci pomoći da se snađu u ovoj novoj situaciji, šta čeka roditelje a šta djecu od septembra, kako pomoći djeci da se prilagode? Posebno može da bude teško roditeljima prvačića, jer je sam polazak u školu stresna situacija i za roditelje i za prvake dok sva ova situacija to još dodatno otežava.
Koje su to stvari na koje roditelji mogu da utiču, kako bi prevashodno djeci, a onda sebi, učiteljima i nastavnicima mogli da olakšaju da sva ova situacija prođe što bezbjednije i bezbolnije?
Prije svega nadležni organi i institucije zadužene za to propisali su određene mjere, a koje se odnose na dezinfekciju, nošenje maski i ostale potrebne opreme, kojih će se sigurno pridržavati svaka škola, međuitm za djecu može biti posebno zahtjevno da se ovih mjera pridržavaju. Ono što je sada već izvjesno je da će djeca morati nositi maske kada ulaze u školu, kada se kroz školu kreću i kada se vraćaju iz škole dok u toku nastave neće morati.
Ono što svi roditelji mogu da prenesu na svoju djecu je da smo mi odgovorni za svoje zdravlje i svoje ponašaje ali isto tako da postoje stvari koje ne možemo da kontrolišemo. Neminovno je dakle da će pritisak koji djeca osjećaju prilikom svakog prvog septembra kada kreće škola i obaveze sada da bude još veći.Sada su možda ključne riječi fleskibilnost i prlagođavanje.
Siguran sam da će svi i roditelji i nastavnici, učitelji a i djeca da daju sve od sebe da to sve funkcioniše, ali ono na šta svi trebamp biti spremni je da sve neće biti onako kako treba ili je planirano. Djeca svakako trebaju da budu marljiva i savjesna i da ih tome učimo ali ne po cjenu pravljenja pritiska koju djeca i sami roditelji ne mogu da iznesu.
Stav koji imaju roditelji po određenom pitanju neminovno je da će takav ili sličan stav da imaju i djeca. Tako da ono šta roditelji i odrasli generalno pričaju je jedan nivo a kako se ponašaju, kako se nose sa stresnim situacijama, na koji način rješavaju probleme je ono što djeca vide i „preslikavaju“. Povećan nivo stresa i nervoze kod roditelja sasvim sigurno je da će i djeca da osjećaju i ispolje.
Bez obzira šta da se desi, koji god model školovanja bude morao da se prati, neophodno je prevashodno sačuvati kako fizičko tako i mentalno zdravlje. Dakle veoma je bitno da kakav god bude tok i oblik nastave, ostati staložen i smiren, jer stres, anksioznost i nervoza koju budu osjećali odrasli, učitelji, nastavnici i roditelji, sigurno je da će osjetiti i djeca.
Kada je riječ o djeci nižeg školskog uzrasta naručito o prvačićima šta je ono što je u lokusu kontrole roditelja i šta je to što roditelji mogu da urade kako bi pripremili djecu za 1. septembar?
Pripremiti pribor za školu, udžbenike, ruksak, sveske…pripremite masku za školu. Svakako je odlična stvar da u nabavku povedete i dijete koje može to da bira za sebe, pa na taj način će te da ga uključite u aktivnosti i polako početi da ga spremate i da mu razjašnjavate šta je to sve u školi sa čime će da se susretne.
Prvačiće možete da odvedete i prošetate par puta do škole, da bi upoznali i naučilu put. Ukoliko ih možete fizički uvesti u školu da se upozna sa školom i prostorijama još bolje. Ukoliko dijete do sada nije koristilo masku i nije naviklo da je nosi, može da se javi otpor čak i strah od maske. Možete da pripremite dijete tako što ćete da ga odvedete u npr. prodavnicu ili negdje drugo gdje svi moraju da nose masku i gdje mora da se ponaša na određeni način.
Bojan Radović je profesor specijalne edukacije i rehabilitacije – defektolog i dječiji terapeut na edukaciji. Zaposlen je u centru „Budućnost“ i saosnivač trenutno neformalne organizacije “Pedagoška zajednica”.
Derventa Cafe
