Prilikom nedavne posjete zemljama našeg regiona princ Čarls je zaobišao Bosnu i Hercegovinu. Princ i Kamila su u susjednim državama promovisali toleranciju i organsku poljoprivredu. Da li to znači da u BiH ima dovoljno i jednog i drugog?
Što se tiče tolerancije, svi smo „živi barometri“ koji možemo ovu civilizacijsku tekovinu testirati i mjeriti u okvirima našeg složenog društva. Dovoljno je, misleći svojom glavom, iznositi stavove o „osjetljivim pitanjima“. A njih ovdje ima isuviše puno. Šta je sa organskom poljoprivredom? Ona ne spada u „vruće teme“. Poljoprivreda, bilo konvencionalna ili organska, je neophodna za zadovoljenje primarne ljudske potrebe za hranom, uslov biološkog opstanka. Kao što reče jedan, nekad popularan ideolog: „Prvo jesti, pa onda filozofirati“. U duhu današnjih potreba moglo bi se dodati – jesti zdravo.
Vlade mnogih zemalja svijeta podržavaju organsku zemljoradnju i istraživanja u toj oblasti, a sve više ljudi se okreće organskim metodama u baštovanstvu. Organska hrana, proizvedena bez primjene hemijskih sredstava (vještačkih đubriva, pesticida, herbicida), uz primjenu plodoreda (rotacije usjeva) i gajenja uzrodica (biljaka koje se sade između redova), sve više se traži na evropskom tržištu. U Evropskoj uniji najveći udio površina koje su transformisane iz konvencionalnih u organske imaju Njemačka, V. Britanija, Španija i Italija. Najmanje učešće organskih površina u sklopu poljoprivrednog zemljišta među državama Evrope bilježi Bosna i Hercegovina, samo 0,1% (The World of Organic Agriculture, 2007). Inače, od ukupne površine BiH oko jedna trećina je obradivo zemljište, od čega većina pripada brdsko-planinskom području. Zemljište je najvećim dijelom nekontaminirano, kao posljedica zapuštenosti tokom i nakon rata, a to predstavlja pogodnost za zasnivanje organske poljoprivredne proizvodnje. „Svako zlo, za neko dobro“ kaže narod. Barem potencijalno dobro.
Slične prilike su na području derventske opštine. Ovdje je rat, više nego u mnogim drugim dijelovima BiH učinio svoje i tako otvorio mogućnosti agrarne proizvodnje na ekološkim principima. Ali, i pored dobrih preduslova, organska proizvodnja je nedovoljno zastupljena na području naše opštine. Opštinska vlast ulaže znatna sredstva za podsticaje u poljoprivredi, ali vrlo skromno za organsku proizvodnju. Objašnjenje za odsustvo značajnijeg podsticanja u ovoj oblasti je „nerazvijenost domaćeg tržišta organskim proizvodima“, pa trenutno imamo mali broj proizvođača koji se time žele baviti.
Jedno od ključnih pitanja, koje odvraća poljoprivrednike glasi: šta raditi sa proizvedenim? Međutim, neposredna blizina panevropskog „Koridora 10“, predstavlja mogućnost za plasiranje zdrave organske hrane, koja je posebno tražena i relativno skupa na tržištu Evropske unije. S druge strane, za očekivati je da će i kod nas rasti svijest o potrebi zdrave ishrane, koju je svakako poželjno popularisati, a sve to će uticati na rast tražnje za ovim proizvodima na domaćem tržištu. Međutim, poljoprivrednicima (sadašnjim i potencijalnim) zainteresovanim za ovakav vid proizvodnje (kao i za druge vidove) potrebna je pomoć u plasmanu, edukaciji, marketingu i dr. Sve to je teško ili nemoguće bez podrške sistema vlasti, njenih organa i agencija. Ili će biti po jednom pesimističkom aforizmu: „Ne može zemlja tek tako da propada. Za to postoji sistem.“ Ipak, optimizam je „magnet“ za sreću, a nju zaslužuje naš napaćeni, težački narod. Ali optimizam ne može sam. Potrebna je i (re)akcija – „servisa građana“, tj. demokratski izabrane vlasti.
Željko Asentić
