Plavšić jedini dimnjačar u Derventi

Mirko Plavšić (47) jedini je dimnjačar u Derventi. To bi mu po nekim statistikama , odnosno broju dimnjakakoje treba očistiti trebalo donijeti skromnu zaradu. Bar takav zaključak bi imali oni neupućeni u probleme sa kojima se suočava dok obavlja složen i odgovoran posao.

Prema njegovim riječima građani neredovno održavajudimnjake na poslovnim i stambenim objektima, ili bolje rečeno u mnogim slučajevima nikako. Grad nema toplane, a alternativa grijanju na drvo je električna energija.

Plavšić je invalid pete grupe, oženjen, otac dvoje djece. Njegova porodična kuća koju je sagradio u Novom naselju,često zvanom„izbjegličkoo“ bila je na udaru poplava. I šteta od poplava nekako se sanira kada je čovjek uporan, kaže Plavšić, dodajući da se čovjek stalno mora boriti- bez predaje.

„Radio sam i druge poslove, uređivao bašte, čistio i kosio travu. Da bi se preživelo mora se raditi.Od rada nikada nisam bježao. Po zanimanju sam inače bravar, ali nikada u struci nisam radio, jer za mene nije bilo radnog mjesta. Završio sam dimnjačarsku školu i počeo da se bavim ovim poslom.“kazuje Plavšić.

U svakodnevnom nastojanju da dođe do prihoda kako bi održao registrovanu djelatnost i došao do novca, susreće se sa mnogim iskušenjima. Najviše mu smeta što ljudi misle da lako zarađuje novaci da posao kojim se bavi nije odgovoran i težak.

„Stanovništvo ne čisti redovno dimnjake, iako je zakonom propisano čišćenje bar dva puta godišnje.Uvećoj mjeri izbjegavaju da to učine i bar jedanput. Neki pokušavaju da sami obave taj posao, ali kada vide da to nije lako onda se odluče da me zovu. Bilo je slučajeva da ljudi nalože vatru i kada iz dimnjaka počne izbijati vatra onda kažu da ne znaju kako je do toga došlo. Tvrde da su nedavno čistili dimnjake. Kada očistim i počnem iznositi čađe i ostalo što se nađe, čude se. Čak ne mogu da vjeruju da je to sve bilo u dimnjaku“ dodaje Plavšić.

On kaže da narod loži svašta; od plastike, sirovih drva i svega onog što stvara veće količine dima i čađi. Za očišćene dimnjake daje i potvrdu o plaćanju, jer je registrovao djelatnost u skladu sa zakonom. Cijena čišćenja dimnjaka košta od 10 pa do 30 maraka koliko iznosi čišćenje duplog dimnjaka.

„Za sada me služi zdravlje, mada posledice invalidnosti nikada nisu sanirane, to je nešto što će čovjeka da prati dok je živ. Radeći zaboravim na sve probleme, ali i na neke komentare koji stižu od ljudi koji malo bolje žive. Ima i onih koji vjeruju da dimnjačari donose sreću.Ima mnogo istine u tome. Ako očistim dimnjak onda neće doći do požara, zar to nije sreća.? kroz šalu dodaje Plavšić.

U ranijem vremenu višegodišnje iskustvo u obavljanju dimnjačarske djelatnosti imao je Jovo Vidović, koji je u 69. godini umro nakon kraće bolesti. Do zadnjih životnih dana bavio se dimnjačarskim poslom.

N.Simić – Posavske novosti