Kolumna Oteli nam Prvi maj

Oteli nam Prvi maj

1

Znate li da nema Prvog maja, praznika rada? Neko je ukrao 1. maj, praznik rada. Ostao je samo 1. maj, prvi dan u mjesecu maju, koji najavljuje dolazak novog mjeseca i najljepšeg u proljeću.

Oteli nam prvi maj

Tad se sve budi, žito klija i niče, voćke začinju iz cvatova i počinju da bujaju. Biljke cvjetače cvjetaju i šire svoj opojni miris i šarenilom neodoljivo privlače mnoštvo insekata. Jedostavno, sve vrvi, kao u košnici od života i ljubavi u prirodi.

Nema više 1. maja, radosti i veselja. Sve je nekako tužno i neveselo. Radnici ne pjevaju na uranku pjesmu budilicu. Nema pleh muzike i pjesme koja se ori ulicama grada i da zastave vijore.

Ukrali nam 1. maj, praznik rada. Oteli su ga, nisu ukrali, a tako se teško se rodio. Mnogo je krvi proliveno dok se rodio 1. maj, praznik rada. Krvarile su radnice, radnici, trudbenici, seljaci. Svi su za 1. maj prolivali krv da bi se rodio. A onda, jednostavno su ga oteli, bez prolivene krvi. Onako lako na papiru. Tako su lagano i polako, biološki popili i posljednju kap radničkog znoja. Žuljevite ruke, koje su hljebom hranile mnoštvo čeljadi. Sve su to paragrafima poništili i uništavaju nemilice, bezobzirno i kradu iz usta tek nerođene djece.

Kako to da postoji, praznik rada, 1. maj? Ko se veseli više tom danu, kad svojim rukama ne može da koru hljeba zaradi svojoj djeci?

Zašto su nam ukrali 1.maj? Lažu da postoji praznik. Nema rada, nema ni praznika. Praznuju oni, to jest državni službenici koji baš mnogo nisu ni potegli da nešto urade za narod, za radnike, za to da nam ne ukradu 1. maj.

Kao nevinu, rumenu djevojku udavaču, tek što je statsala ukradoše 1. maj. Odnijeli ga bogatašima i profiterima da bi se mogli na taj dan uz obilje pića, pečenja, raznih mezetluka, slatkiša i ostalih đakonija podsmijavati radnicima, ljudima koje nemilice izrabljuju, kožu skidaju s leđa. Kad se prejedu, napiju i trbušine otegnu do koljena mole ljekare da im pomogne, ali tad nema pomoći, mora se sve nazor povratiti, da bi se naduvana mješina olakšala.

E vala, neka se vesele, a dokle će, neće dugo. Bogatstvo ne traje vječno. Ko će da radi kad nema radnika ? Oteli su 1. maj, ali su navukli biološku kugu, koja će ih uništiti, pretvoriti u pustoš. Nema veselja bez naroda, djece i mladosti. Nema kuće, rodne plodne i blagorodne gdje djeca fasade ne zapišavaju. Nema cvijeća ako ga vrijedne ruke ne posade.

Imaćemo pustoš, koja će nezapamćeno zajpaiti uz puteve, zarastati u šume i ni groba grobarima 1. maja neće imati ko da iskopa.

Oteli su nam 1.maj, ali su i sebi za budućnost presudili da trunu u ovozemlajskom i onozemljaskom paklu, jer će ih proklinjati nerođena djeca, a rodila bi se da su vrijedne ruke imale posla i dobijale platu.

Zato narode, radnici, trudbenici, nezaposleni seljaci ne veselite se, vama su oteli vaš praznik. Praznik rada 1. maj više ne postoji, jer su ga sotone ukrale i sebi omču oko vrata namaknule. Samo to oni ne vide, ali biće vremena i zato, jer će fenjerom tražiti radnika, a radnika nije imao ko da oplodi i rodi, jer su oni svojom pohlepom, kao korov uništili buduće radničke živote.

U sutone je kasno gvožđe otkivati !

Savko Pećić Pesa

PODIJELI

1 komentar

  1. Dali su nam obećanja o boljem životu, mogućnost da kupimo stvari koje u stvarnosti ne želimo i ne trebamo, samo kako bi se dokazivali pred ljudima do čijeg nam mišljenja nije stalo. Mi smo pristali na to, prodali smo dušu za lažna obećanja!
    Kao što jednom reče pjesnik: Kasno je za kajanje…

    Nažalost!

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here

*

code