Plašiš li se nečega? Dobro razmislite o svom odgovoru. Većina ljudi na ovom svijetu nosi neki strah. Strahovi su sasvim normalna pojava kada su uzrokovani događajem koji je stvaran i prijeteći. Određeni strahovi su razvojno uslovljeni, odnosno javljaju se u određenim uzrastima, kao što je strah djece od nekih čudovišta i mraka.
Za odrasle su karakterističniji strahovi od smrti, visine, zatvorenog prostora i gubitka najmilijih. Svi ovi strahovi se smatraju “normalnim” sve dok su u nekim optimalnim granicama i ne ometaju svakodnevno ljudsko funkcionisanje.
Šta su fobije?
Po čemu se fobije razlikuju? Fobije se razlikuju od strahova po mnogim kriterijumima. Strah prerasta u fobiju kada postane prenaglašen i nerealan.
Evo primjera: Kada se osoba boji da će se zaglaviti u liftu, ali ga i dalje koristi i radi bez problema po tom pitanju, onda je u pitanju strah ili neka vrsta anksioznosti da može doći do zaglavljivanja.
Međutim, kada se neko toliko boji lifta da ne smijemo ući u prostor s drugom osobom, a simptomi kao što su napadi panike, gubitak zraka, izričito odbijanje ulaska u lift i dalje se javljaju, to je fobija.
Jednostavno rečeno, fobije sadrže toliko straha da ne dozvoljavaju osobi da normalno funkcionira, te se te situacije ili predmeti moraju izbjegavati po svaku cijenu. Ako imate fobiju od zatvorenog prostora, lakše će vam biti da se popnete stepenicama na deseti sprat nego da se suočite sa liftom. Ljudi koji u svom iskustvu nemaju nikakvu fobiju teško će razumjeti ovu logiku, ali je stručnjacima vrlo jasna i razumljiva.
Život sa fobijom
Veliki postotak svjetske populacije pati od fobije. Ako pogledate sve ove podatke i malo se udubite, radi se o ogromnom broju ljudi koji se svakodnevno bore sa svojim strahom i ne žive normalnim životom.
Na dnevnoj bazi, najvažnija obaveza tokom dana je izbjegavanje suočavanja sa situacijom koja izaziva fobiju. Kada imate fobiju od nekih situacija koje su manje uobičajene, to je još podnošljivije. Međutim, ako imate fobiju od otvorenog prostora, pa ne možete sami izaći iz kuće, to je veliki problem.
Još jedna ne tako bezazlena fobija je fobija od kupanja, o kojoj ćemo još malo govoriti. Ablutofobija je izražen strah od kupanja koji je najprisutniji kod djece, ali se javlja i kod odraslih, posebno žena.
Strah od kupanja kod djece – fobija ili normalna stvar?
Ako imate malo dijete koje se plaši kupanja i svaki dan se borite oko te aktivnosti, to je zaista naporan rad i “rad” na dnevnoj bazi. Mnogi bi rekli da su takva djeca razmažena ili nedovoljno obrazovana, ne pitajući se šta bi mogao biti razlog odbijanja kupanja.
Često se dešava da se roditelji ne kupaju dovoljno osetljivo u smislu da polivaju previše vode, da temperatura vode nije odgovarajuća. Jednostavno nemaju pravi pristup i bebi se to ne sviđa. Zato nije naodmet da se malo bolje informišete o tome kako okupati bebu. Ako je strah od kupanja posledica toga, onda je sasvim normalno da se beba plaši, pa će vam malo informacija mnogo značiti.
Kada nijedna metoda ne pomaže i ako je strah od kupanja i dalje prisutan, onda je vrlo moguće da se radi o fobiji. Nije lako živjeti sa fobijom, ali postoje načini da se izliječi, ako se prvenstveno prepozna kao problem.
Pošto je današnja tema fobija od kupanja, prije svega treba znati da se ona zove ablutofobija, a evo kako je prepoznati.
Simptomi ablutofobije
Iako niste stručnjak za oblast mentalnog zdravlja, u nekim situacijama lako možete primijetiti da osoba ima problem sa strahom, odnosno da je razvila fobiju.
Simptomi fobija su prilično slični bez obzira na izvor straha, iako postoje i specifičniji simptomi koji se odnose na određenu fobiju.
Da biste prepoznali kada neko ima fobiju od kupanja, važno je zapamtiti sljedeće simptome i prepoznati ih kod te osobe.
Kada se približi vrijeme kupanja, javljaju se simptomi kao što su:
- Ubrzanja pulsa
- Javljaju se napadi panike
- Odbijanje ulaska u vodu
- Pojačano znojenje
- Provjera da li je sve savršeno bezbedno za plivanje
- Osoba priča samo o tome kako se kupati i kako je to strašno
- Drhtavica je prisutna
- Kratkoća daha ili gubitak daha
- Može postojati izbjegavanje plivanja bježanjem ili pronalaženje raznih logičnih i nelogičnih razloga za izbjegavanje plivanja
- Osoba može izgledati toliko preplašena da uopće ne može doprijeti riječima
Kada je u pitanju ova fobija, problem nije samo postojanje velikog straha, već i problem održavanja lične higijene. Ako imate fobiju od, recimo, letenja, to će biti povremeni problem. Međutim, ako imate fobiju zbog koje imate problema sa svakodnevnim održavanjem lične higijene, to zaista ima druge posljedice.
Uzroci ablutofobije
Fobija od kupanja ne nastaje sama od sebe. Neki strahovi su urođeni, a negde su razvojno uslovljeni i očekivani ne, ali uzrok fobija je uglavnom nešto što je ostavilo trag negdje u podsvijesti.
Osoba se u mnogim situacijama može osjećati nelagodno, možda i pomalo uplašeno, ali kada je riječ o fobijama, uzrok je uglavnom nešto što je ostavilo dublji trag, kao što su:
Traumatski događaj vezan za kupanje. Traumatski događaj označava različite događaje koji su potencijalno opasni i opasni po život. Ponekad to ne znači da je osoba bila direktno ugrožena, već da je tako doživjela situaciju. Traumatični događaji mogu biti, na primjer, utapanje u vodi, ozljeda prilikom kupanja ili bilo šta što se dogodilo dok je osoba bila u vodi i povezano je sa situacijom. No potrebno je prihvatiti prošlost i učiti iz nje.
Drugi razlog može biti vezan za iskustvo nekoga bliskog. Ako, na primjer, u porodici imate nekoga ko je na bilo koji način povrijeđen tokom kupanja, zbog tog događaja može se stvoriti fobija.
Genetska predispozicija i prenošenje straha s roditelja na djecu također može biti okidač za fobiju. Često roditelji nesvjesno daju do znanja djeci da se nečega jako plaše ili čak to otvoreno pokazuju, pa uče takve obrasce ponašanja i primjenjuju ih u životu.
Liječenje ablutofobije
Kada osoba razvije neku vrstu fobije, vrlo je teško započeti liječenje dok ta fobija ne postane toliko velika da ometa svakodnevno funkcioniranje i narušava kvalitetu života. Većina ljudi će doći na liječenje tek kada odvagaju prednosti izlječenja u odnosu na život koji vode u strahu.
Oni koji nemaju fobiju teško mogu shvatiti koliko je teško suočiti se s njom. Zamislite samo najjednostavniju situaciju da se bojite zmija, a da biste se izliječili morate doći u kontakt sa zmijom. Nije tako lako i jednostavno kao što ponekad zvuči. Kada vam neko kaže da se liječi od fobija, znate da prolazi kroz zaista težak posao. Stručnjaci za mentalno zdravlje kao što su psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri liječe fobije.
U zavisnosti od vaše profesije, pristupa poslu i samog problema, stručnjak će odrediti najbolji način lečenja. Liječenju se može pristupiti na različite načine, a evo nekih od najčešće korištenih.
Postepeno izlaganje izvoru straha
Ovaj pristup se zasniva na tome da prvo razgovarate sa terapeutom o kupanju, zašto je ono važno i dobro za vas. Zatim se tema može proširiti na najsigurniji način kupanja i eventualno razmisliti o mogućim opasnostima i načinima njihovog otklanjanja, te kao završni korak dogovoriti uslove pod kojima bi se osoba kupala u smislu šta ili ko treba da se osjeća sigurno.
Kognitivna terapija
Kognitivna terapija, koja se bavi analizom vašeg načina razmišljanja, utjecat će na promjenu iskrivljenih ili iracionalnih percepcija i zamijeniti ih racionalnim. Ovaj pristup se zasniva na činjenici da emocije zavise od misli, a time i ponašanja. Budite spremni za razne domaće zadatke u vidu vježbi, a sve u svrhu liječenja fobija.
Neki psihijatri u svom pristupu liječenju fobija koriste i terapiju lijekovima kako bi ih smirili, ali to često nije dovoljno, već je potrebno ojačati lične kapacitete osobe da se nosi sa svojim strahovima i fobijama.
Nešto drastičnija metoda bila bi prevladati ili naglo gurnuti u fobičnu situaciju. Dakle, ako se plašite kupanja, očekujte da će od vas biti zatraženo da ostanete u vodi ili da se okupate. Da, zvuči zastrašujuće, ali ovaj princip polazi od činjenice da osoba treba da ostane sa svojim strahom dok se ne smanji u intenzitetu, a to se dešava nakon nekog vremena. Naravno, ova metoda se radi mnogo temeljitije i nakon pravilne pripreme. Ovdje pojednostavljujemo stvari tako da budu razumljive većini čitalaca. Svaka metoda je temeljita i ima odgovarajuću pripremu. Cilj terapeuta nije dodatno traumatizirati nekoga, već ga izliječiti.
Kako se nauka o mentalnom zdravlju sve više razvija, pristupa i metoda u liječenju je sve više. Teško je reći koji je najefikasniji. Svaki terapeut treba da prilagodi pristup individualnim karakteristikama osobe koja se liječi, vrsti fobije i karakteru osobe.
U moru široke ponude terapija, običnom čovjeku koji ima problem teško je odlučiti kada će otići na liječenje. Ako nemate sa kim da se konsultujete, uvek možete da odete kod lekara opšte prakse, da objasnite problem koji imate i lekar će vas potom uputiti dalje.
Nemojte se iznenaditi ako trebate promijeniti nekoliko terapeuta dok ne pronađete onog koji će vam pomoći. Mentalno zdravlje i njegovo liječenje je vrlo specifično i tokom tog procesa je veoma važno kakav odnos imate sa terapeutom.
Tek kada se zaista “klikne” sa nekim može terapija ići u pozitivnom smjeru bez obzira na pristup. U tako osjetljivim situacijama uspjehu liječenja ponekad najviše doprinosi odnos, a ne metoda ili neka stroga procedura.
Autor: Srbijanka Stanković, glavna i odgovorna urednica magazin “Topličanka”
