“Terapijski program rane intervencije” je projekat kojeg realizuje Udruženje “Sunce” Derventa u partnerstvu sa Udruženjem za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Banja Luka. O važnosti rane intervencije i psihološkoj perspektivi, piše master psihologije Aleksandar Golubović, stručni saradnik na projektu.
Projekat je finansiran od strane EU, a nastao je u okviru projekta „Bolja socijalna uključenost kroz osnaženu IRIS mrežu OCD“ kojeg provode LIR CD i ASB.
Roditeljski stilovi
Roditeljstvo podrazumijeva brigu o potrebama djeteta i uključuje visok stepen odgovornosti i savjesnosti. Ovo zadovoljenje potreba uključuje i ono što nazivamo odgojem/vaspitanjem. Kroz odgoj roditelj se trudi da djetetu pokaže određene vrijednosti i podstiče njegov put ka samostalnosti. U skladu sa ovim, postoje različiti vaspitni (roditeljski) stilovi koje roditelji koriste kako bi odgovorili na potrebe djeteta. Vaspitni stilovi odnose se na generalnu atmosferu koju roditelji stvaraju i načine koje primijenjuju kako bi sa djetetom ostvarili saradnju. Efikasan roditeljski stil je, s jedne strane, prilagođen potrebama djeteta i njegovom razvojnom periodu, a s druge, dovoljno dobar da pomogne i djetetu da se prilagodi zahtjevima okoline.
Roditeljski stilovi podrazumijevaju postojanje nekoliko dimenzija, no dvije najznačajnije koje se izdvajaju i čine temelj jesu: roditeljska podrška/toplina i roditeljska kontrola. Roditeljska podrška podrazumijeva da kod djeteta postoji osjećaj da je roditelj tu za njega i bezuslovno ga prihvata i voli. U ovo ulazi i osjećaj djeteta da je ono sigurno i zaštićeno. Kako dijete postaje starije, ova dimenzija se iskazuje kroz podršku i siguran oslonac koji dijete nalazi u roditelju. Roditeljska kontrola uključuje postojanje očekivanja koje roditelji imaju od svog djeteta, jasno ih iskazuju i komuniciraju sa djetetom o njima. Daju do znanja djetetu kada rade ispravno, ali takođe ukazuju i kada to nije slučaj.
Kombinacijom izraženosti ovih dimenzija, utvrđena su četiri roditeljska stila koja je danas moguće prepoznati kod roditelja.
Autoritativni stil uključuje visoko izražene dimenzije podrške i kontrole. Ovi roditelji su odgovorni, topli i savjesni prema svom djetetu, osjetljivi su na njegove potrebe. U skladu sa razvojnim periodom u kojem se dijete nalazi, pružaju im dovoljno samostalnosti, daju im prostora za izbor, a u isto vrijeme imaju određena očekivanja koja postavljaju pred dijete. Ovi roditelji mudro koriste svoje znanje, iskustvo i zrelost u odnosu na dijete kako bi postavili određene standarde u skladu sa dobi. Zahtjeve koje postavljaju pred dijete trude se da obrazlože i ukažu na svrhu istih. Ukoliko imamo dijete, te ga podučavamo usvajanju navike pospremanja sobe, jedan primjer zahtjeva za dijete školskog uzrasta sa primjesama ovog stila mogao bi da izgleda: Važno mi je da pospremiš svoju sobu i želim da to uradiš. Iako te razumijem da ti se to nekad ne radi, na ovaj način se učiš da izvršavaš svoje obaveze. Kroz ovaj primjer je vidljivo kako roditelj koristi svoj autoritet na ispravan način umjesto npr. zastrašivanja (Ako ne pospremiš sobu, zvaću ti policiju i oni će te odvesti). Ovakav roditeljski stil pozitivno će djelovati na dječji socio-emocionalni razvoj na način da će dijete imati razvijeno samopoštovanje, biće znatiželjno ali i odgovorno.
Autoritarni stil je karakterističan po tome što je dimenzija kontrole visoko izražena, a podrška nisko. Ovi roditelji pred dijete postavljaju isuviše rigidne zahtjeve, ne uvažavaju njegovu samostalnost, ne daju puno prostora za izbor, te se saradnja sa djetetom ostvaruje kroz poruke sa imperativom bez elaboriranja. Dijete se uči da bude slijepo poslušno bez da mu se omogući slobodno izražavanje. Ako uzmemo gorenavedeni primjer sa pospremanjem sobe, u slučaju ovog stila isti bi mogao da izgleda ovako: Pospremi sobu, jer ja tako kažem! Posljedice ovog stila kao dominantnog se uviđaju kada djeca počinju da ulaze u odraslu dob kada neki od njih mogu postati isuviše bojažljivi, nesigurni i skloni udovoljavanju autoritetima zanemarujući vlastite potrebe.
Permisivni stil ima naglašenu dimenziju podrške i topline, a gotovo da nema dimenziju kontrole. Ovi roditelji su podržavajući, ali isuviše popustljivi. U odnosu sa djecom se ne trude (ili ne znaju kako) da postave granice i pravila. Skloni su da udovolje svim djetetovim željama, jer smatraju da tako treba. Pred djecu neće postavljati određene zadatke, te će se dešavati i da rade umjesto njih. Ova djeca za posljedicu mogu imati teškoće u kontroli emocija, te burne reakcije ukoliko nešto nije po njihovom, s obzirom da su navikli na princip „sada i odmah“. U slučaju primjera sa pospremanjem sobe, roditelji neće ni pokušati naučiti dijete da usvoji tu vještinu, jer će uraditi to umjesto njega.
Zanemarujući stil je prisutan kod roditelja koji su nezainteresovani za svoje dijete, te su dimenzije podrške i kontrole izrazito nisko izražene. Ovi roditelji su usmjereni na vlastite potrebe, distancirani su od djeteta i nije im važno da li će dijete podučavati određenim vještinama. Ukoliko i zadovoljavaju potrebe djeteta, to su uglavnom one osnovne poput hranjenja. Djeca ovih roditelja su u riziku za ozbiljnije probleme u ponašanju koji mogu uključivati i zakonske prekršaje, poteškoće u socijalnim relacijama, teškoće u učenju i opštem školskom funkcionisanju.
Ukoliko pogledamo posljedice koje različiti stilovi mogu da ostave na dječji razvoj, jasno je da je autoritativni stil najpoželjniji prilikom vaspitanja djeteta. On u pozadini zapravo ima nešto što se naziva legitimni autoritet, a to je onaj autoritet koji roditelji koriste da postave pravila u domenu zdravlja djece (npr. Prije jela se peru ruke), moralnih vrijednosti (npr. Ne krademo i ne otimamo od drugih) i konvencionalnosti (npr. Nosimo primjerenu odjeću u školi ili u pozorištu). On ne obuhvata onaj dio koji je lični i vezan samo za dijete, te bi bilo neprimjereno kroz autoritet i pravila nametati djetetu koja će mu biti omiljena igračka.
Svakako da je autoritativni stil najpoželjniji i bitno je imati na umu da je nemoguće da u svakom trenutku tako i djelujemo, te je očekivano da neki potezi neće biti najispravniji. Važno da roditelj prepozna kojem su stilu njegova ponašanja i metode najpribližniji, te da nastoji ići u pravcu autoritativnositi kroz jasna pravila i očekivanja uz podršku i bezuslovno prihvatanje djeteta.
Aleksandar Golubović, master psihologije
LITERATURA:
Begčević, I. (2021, Jul 16.). Stilovi roditeljstva. Kako si?. https://www.kakosi.hr/2021/07/16/stilovi-roditeljstva/
Darling, N. (2022, October 22). How to Help Children Follow Rules. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/thinking-about-kids/202210/how-help-children-follow-rules
