U narednom periodu donosimo feljtone objavljene u dobojskom „Glasu komuna“ 1959. godine koji obrađuju temu narodnih nošnji iz Dervente i okoline. U nastavku peti dio.
Razlike u nošnji nas navode na to da učinimo neku podjelu. Moglo bi se učiniti više podjela, ali su najuočljivije po nacionalnosti, spolu i dobu starosti. Podjela po godišnjim dobima, iako bi bila na mjestu, ne može se uvijek primjenjivati jer u tom pogledu postoji mnoštvo nijansi u navikama kod načina odijevanja. Osnovne karakteristike su iste samo će neko npr. obući nešto vise, a neko umjesto prsluka džemper, što se po ostalim dijelovima odjeće neće ni zapaziti.
>> Prvi dio feljtona pronađite OVDJE!
Starije osobe obe nacionalnosti nose gotovo istu odjeću, a veće razlike su samo kod djevojačih nošnji. Djevojke u srpskim selima nose marame, a u hrvatskim najčešće krpice. Starije žene i kod jednih i kod drugih na glavi nose krpu (ili maramu).
Muška seoska edjeća sastoji se uglavnom od košulje, gaća, fermena, šešira (šubare), opasača, čarapa, obuće i drugih ukrasnih predmeta i rukotvorina za različite potrebe.
Košulja je krojena i šivena glatko od domaćeg platna pamučnog iii lanenog. Dužina košulje je u većini slučajeva do koljena iii kraća. Nju dobiva mladoženja na dar od mlade kada ova dolazi u novi dom na dan vjenčanja. Za taj dan mlade djevojke se pripremaju mnogo prije, čak i prije nego što se počnu zabavljati s mladićem. Zbog toga prilikom udaje djevojka ima i po nekoliko primjeraka pojedinih dijelova odjeće. Za izradu istih potrebno je i vremena i truda. Košulja je ukrašena šarama koje se zovu jumaci (sl. 1). Ove šare susreću se na svim pamučnim dijelovima odjeće. 0kovratnik i rukavi n kraju su ukrašeni marovčem (čipkom) u nekoliko slojeva jedan preko drugog. Rukavi, a i košulja u cjelini je prostrana. U visini struka preko košulje stavlja se tkanica (sl. 2).
>> Drugi dio feljtona pronađite OVDJE!
Gaće (h1ače) su od istoga materijala kao i košulja. Pri dnu nogavica imau takođe marvic.
Fermen (prsluk) ima dva lica i nosi se preko košulje. S jedne strane je crven s crnim obrubom i polukrutnim plohama duž ruba, a sa druge je crn sa šarama u vidu pletenice. Crvenu stranu nose mladići i neoženjeni ljudi, a crnu oženjeni. Materijal za fermen se kupuje, ili se naruči gotov po mjeri.
Kape. U prošlosti muškarci su na glavi nosili fes, a danas nose šubare napravljene od kože divljači, odnosno krzna, iii pak kupIjene i naručene kod zanatlija. Šešire nose podjednako i stariji i mladi 1judi, pa i djeca. Ličke kape sa kićankom, koje nose po selima, ne spadaju u proizvode ovog kraja, već su na različite naćine nabavljene.
>> Treći dio feljtona pronađite OVDJE!
Tkanice. Tkanica je Airoki vuneni opasač (od 10 do 25 cm) otkan raznim bojama. Na završetku tkanice, koji treba da dode na lijevu stranu, nalaze se kićanke u raznim bojama. Preko tkanice, koja je šira, nosi se i kožni opasač. Kod žena i djevojaka tkanica je uža.
Zorkulja (Zorke) je kratka muškaulja bogato išarana jumacima, marvićima i bobcima. Upotrebljava se većinom ljeti. Nosi se preko duge košulje. Naizmjenične petlje za kopčanje zovu se ra(z)iv.
Gunj je izraden od vunenog crnog krutog sukna. Rubovi duž prednje strane oko rukava i džepova imaju šare od šljoka i srme. Nose se najčešće zimi i za hladnih dana.
>> Četvrti dio feljtona pronađite OVDJE!
Čarape mogu biti čisto bijele ili šarene u toku pletenja. Preko ovih se staviljaju šarane nogavice u koje su upleteni bobci ili šare od raznabojne vune. Na ove nogavice (grlieine) mogu se, po potrebi naplesti stopala, koja se kad se poderu mogu ponovo zamijenit novim (sl. 3).
Nastaviće se...
M. S. – Glas komuna
