Kroz tretman trapije igrom susrećem veliki broj roditelja čija djeca su ranije bila na nekoj od vrsta procjene. Bilo da je to u pitanju razvojna procjena, procjena logopeda ili psihologa. Jako često je slučaj da u nalazu piše da postoji preporukuka da dijete bude uključeno u defektološki ili defektološko-logopedski tretman.
Dok razgovaram sa roditeljima na inicijalnom razgovoru u kome razgovoramo o razlozima dolaska, ranom psihomotornom razvoju djeteta te načinu na koji se dijete igra, komnunicira sa drugom djecom i odraslima i još par nekih drugih stvari vezanih za dijete, ne mogu da se otrgnem od utiska da kod roditelja postioji jedna jako neugodna kombinacija različitih osjećanja. Uglavnom jako negativnih. Ali neću o tome pisati ovaj put jer bi možda odveo tekst u drugom pravcu pa bi se možda na kraju i izgubio smisao.
U skorijoj istoriji ustanove sa ovih prostora koje se bave obrazovanjem za visoku stručnu spremu iz oblasti defektologije nastojale su (bar je to moja ideja) da iz naziva titule i zvanja izbace termin „defektologija“. Razlog tome je, ja bih rekao taj što je se nastojalo da se izbaci termin „defektolog“ jer stigmatizuje populaciju osoba sa kojima defektolog radi. Termin „defektno“ čini mi se bar u mom okruženju upućuje na nekakvu manu, poremećaj, prazninu, nedostatak, kvar i niz pežorativnih značenja.
Ovim tekstom pokušaću da ukratko ali što preciznije objasnim šta roditelji koji su dobili preporuku za defektološku procjenu ili tretman mogu da očekuju i šta to znači za njihovo dijete.
Ne, to nikako ne znači da dijete ima razvojni poremećaj ili da sa djetetom ili djetetovim razvojem nešto „strašno“ nije u redu. Da bi pričali o bilo kakvoj problematici koja se odnosi na dječiji razvoj treba da znamo da razlikujemo razvojne poteškoće i razvojne poremećaje. O tome sam pisao (OVDJE).
Dakle, o razvojnim poteškoćama govorimo kad kod djeteta u jednom ili čak možda dva segmenta razvoja dolazi do blagih odstupanja. Razvojni poremećaji su nešto sasvim drugo. Defektolog, bilo kojeg usmjerenja bavi se i jednim i drugim, i razvojnim poteškoćama i razvojnim poremećajima. Potrebno je istaći da se defektolog ne radi samo sa djecom nego i mladima ali i odraslim osobama ali što je možda i važnije za istaći, defektolog ne radi isključivo sa djecom sa smetnjama u razvoju nego i sa djecom tipičnog razvoja.
Pa šta znači kada na nekom od nalaza moje dijete dobije preporuku za defektološki tretman?
Znači da postoji potreba za dodatnom pažnjom kada je riječ o djetetovom razvoju. Dakle to ne znači da dijete “ima” autizam, ispodprosječno intelektualno funkcionisanje, da “ima” ADHD, neki sindrom, da je u pitanju disharmoničan razvoj ili neka druga dijagnoza vazana za razvoj. To prosto znači da TRENUTNI djetetov razvoj zahtjeva dodatnu pažnju ili nadzor stručnjaka iz oblasti defektologije ili razvojne psihologije.
Šta rade stručnjaci iz ove oblasti?
Bave se procjenom razvoja, odsnosno koriste svoja znanja, iskustva, skale i standardizovane testove da bi utvrdili “status” djetetovog razvoja u odnosu na OČEKIVANI razvoj. Ali što je najvažnije, defektolog se bavi razvojnim tretmanom, odnosno koristi niz metoda i alata kako bi stimulisao razvoj djeteta. Koristeći svoja znanja, vještine i iskustvo, defektolog stvara sredinu koja odgovara djetetovim željama, motivaciji, trenutnom nivou razvoja ali i potrebama kako bi uticao da se podstiče razvoj. Možda ću sada biti previše banalan ali ću reći da se defektolog bavi stimulacijom i podrškom razvoju razvojnih funkcija.
Koje su to razvojne funkciije?
Sada ću ugrubo nabrojati polja razvoja, iako bi se o svakom moglo znatno detaljnije pisati. To su:
- Motorika – gruba i fina
- Govorno – jezički razvoj
- Intelektualno – kognitivni razvoj
- Socijalno – emotivni razvoj
Defektolog se uglavnom bavi stimulacijom funkcija iz prve i treće oblasti. Logoped iz druge a stručnjak iz određenih oblasti razvojem funkcija iz četvrte. Međutim kako su sve oblasti razvoja međusobno povezane i uslovljene, u velikom broju slučajeva potreban je adekvatan pristup koji podrazumjeva saradnju i rad stručnjaka iz svih oblasti.
Jedna stvar koja je možda i najvažnija jeste što ranije uključiti dijete u razvojni tretman. U naučnim krugovima koji se bave dječijim razvojem u poslednjim decenijama se sve više i više ističe značaj rane intervencije jer su prve godine razvoja najvažnije. To su godine kada dijete stiče najviše iskustva putem koji razvija različite vještine i sposobnosti.
Derventa Cafe
